Igor Vukić: Bude li pravde, Hrvatska će se jednoga dana stidjeti

Foto: fah

Ljubim dakle postojim, slije­dim Isusov put, težim istini, za sve i svakoga… A Jasenovac je naš Jerusolim, u kojem je poklano 24.000 srpske djece…

Tako je govorio crnogorski episkop Amfilohije pretprošloga petka u zagrebač­koj pravoslavnoj gimnaziji pred istanbulskim patrijarhom Bartolomejem.

Slično se ponovilo i sljedeći dan u Ja­senovcu: velike riječi o istini i brutalne laži o 700.000 ubijenih, o stotinama i stotinama tisuća, naravno samo srpskih, mučenika, čijim mirisom ćemo se napa­jati (Bartolomej).

Bilo je to tako groteskno da je čak i predsjednica Kolinda morala priopćiti „da nisu dobre manipulacije s brojkama žrtava koje su se i danas mogle čuti u Jasenovcu“. Odmah je u drugoj rečenici osudila i „bilo kakve pokušaje revizio­nizma“.

Predsjedničini gosti postigli su svoj cilj. Unatoč tomu što se vrlo lako moglo pretpostaviti kako će izgledati ta parada, njezini organizatori primljeni su i na Pantovčaku i u Banskim dvorima. Mediji su izvješćivali opširno, uz rijetke kritičke iznimke.

Glavni organizator, pakrački episkop Jovan, govorio je u petak da povjesničari moraju utvrditi čvrste činjenice. Tko se ne bi složio s time?

Ali što bi episkop re­kao kad bi netko tvrdio da je Joy Division izdao 15 albuma dok je Ian Curtis još bio živ? Zna on dobro o čemu se radi pa bi si­gurno odgovorio da su snimili samo dva, i da je drugi izdan neposredno nakon Curtisove smrti. I još bi dodao da je to lako provjeriti jer postoje dokumenti i živi svjedoci. Da je osnove priče o sku­pini moguće dobiti s nekoliko klikova na internetu. Na kraju, može se organizirati i konferencija i dijalog o skupini pa bi se činjenice mogle utvrditi.

Sve to jednako vrijedi i za logor u Jasenovcu. Zato izjave o 24.000 poklane djece, o 700.000 mučenika, itd., nisu ništa drugo nego zlonamjerna politička propaganda. S mogućim pogubnim posljedicama, kakve smo već jednom imali prilike vidjeti.

Episkop Jovan jednom je rekao kako u slučaju Stepinca pravoslavni kler ne smije pristati na komunističku inačicu.

Sada se on sam, u slučaju Jasenovca, okreće komunističkome svjetonazoru. Iako je čak i na skupu u petak nekoliko puta upozoreno na opa­snost od komunističkoga, boljševičkog pogleda na svijet.

Efraim Zuroff, kojega ne treba posebno pred­stavljati, rekao je u svome nastupu kako razu­mije da zemlje srednje i istočne Europe 1945. godine nisu bile oslobođene! I da su bile podlož­ne i povijesnim manipulacijama komunističkih diktatora. Bio je ondje bivši diplomat Budimir Lončar slušao Zuroffa nepomična lica. Ako nije sjedio na ušima, taj dio Zuroffova izlaganja mo­gao je čuti i Aleksandar Vulin. Bili su tu i Zoran Pusić, Milorad Pupovac, Slavko Golđstein, Hrvoje Klasić, Tvrtko Jakovina…

Na žalost, nakon lekcije o manipulacijama, slijedila je potvrda da je dobro naučena: Zuroff je ispripovijedao kako je svojedobno instruirao jednoga novinara da isprovocira Dinka Šakića pitanjima o sudjelovanju u upravi jasenovačkog logora. Emisija je dovela do izručenja i suđenja. U muzeju u Jasenovcu nema ni spomena toga suđenja, kao da se Hrvatska toga stidi, zaključio je Zuroff. Bude li pravde, dodat ćemo mi, jednoga bi se dana toga i mogla stidjeti. Efraimu Zuroffu da­rovali smo našu knjigu „Jasenovački logori-istraživanja“ u dobroj vjeri da će se dijalogom moći prokrčiti put kroz komunističke i ine manipulacije.

Osim takvih par intelektualnih proplamsaja i malo lijepoga pjevanja iz pravoslavne litur­gije, dvodnevni događaj zaslužio je apsolutno negativnu ocjenu.

Hoće li činjenica da je čak i Predsjednici Republike zasmetalo pretjerivanje brojevima, biti poticaj da se tome pokuša sta­ti na kraj?

Primjerice, snažnim podupiranjem istraživanja, organiziranjem i međunarodnih skupina stručnjaka koji bi doveli do što realni­je slike događaja u Jasenovcu, a i šire u NDH. Slično kako je to napravljeno u Rumunjskoj, isto za zbivanja iz Drugoga svjetskog rata. Ne vrijedi neprestano ponavljati da se treba okre­nuti budućnosti. Tamo će nas svaki dan, kao što vidimo i na ovom primjeru, susretati neraščišćena prošlost.

I dalje će se objavljivati knjige poput one mladoga engleskog autora Roryja Yeomansa u kojoj se tvrdi da je NDH imala logore za ubija­nje djece (i to kao jedina od njemačkih saveznica, pa kakvi su to ljudi!). Ta knjiga, kao i „Dama iz Zagreba“ stanovitoga Philipa Kerra dobivat će po­hvale domaćih kritičara. U Kerrovu slučaju riječ je o književnosti, ali ga hvale baš zato što je dobro istražio povijest. Što je napisao, bolje ne pitajte.

Slijedit će ih Emir Kusturica s najavljenom izlož­bom u Ujedinjenim narodima gdje će, kako kaže, dokazati istinu o 700.000 ubijenih u Jasenovcu.

Vučić i Nikolić neće imati izbora nego ponavijati konstrukcije tih povjesničara i kultumjaka. Ali, dobro, ljudi bar nešto rade.

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/Hrvatski tjednik