“Došlo je do raskola između obitelji i društva, između obitelji i škole, odgojni pakt danas je raskinut; i tako je odgojni savez društva s obitelji ušao u krizu jer je potkopano uzajamno povjerenje. (…) povećao se broj takozvanih ‘stručnjaka’, koji su zauzeli mjesto roditeljâ i u najintimnijim aspektima odgoja. O afektivnom životu, o osobnosti i razvoju, o pravima i dužnostima ti ‘stručnjaci’ znaju sve: ciljeve, motivacije, tehnike. A roditelji moraju samo slušati, učiti i prilagoditi se. Lišeni svoje uloge, ovi potonji često postaju previše plašljivi i posesivni prema svojoj djeci, do te mjere da ih nikada ne ispravljaju: ‘Ti ne smiješ ispravljati dijete’. Skloni su tome da ih sve više povjeravaju ‘stručnjacima’ pa i kada su posrijedi najosjetljiviji i najosobniji aspekti njihova života, gurajući same sebe u kut; i tako roditelji sami sebe isključuju iz života svoje djece. A to je vrlo ozbiljno!”, istaknuo je papa Franjo u jučerašnjoj općoj audijenciji
“Očito da ta impostacija nije dobra: nije skladna, nije dijaloška, i namjesto da potpomaže suradnju između obitelji i drugih odgojnih ustanova, škola… ona predstavlja prepreku toj suradnji. Kako smo do toga došli? Nema sumnje da roditelji, ili bolje, određeni odgojni modeli iz prošlosti imali stanovita ograničenja, u to nema sumnje”, rekao je papa dodavši: “Ali je isto tako točno da postoje greške koje imaju pravo samo roditelji činiti, jer ih mogu kompenzirati na jedan način koji ne može nitko drugi. S druge strane, kao što nam je dobro poznato, u životu je tako malo vremena za razgovor, razmišljanje, razmjenu mišljenja. Mnogi su roditelji ‘zarobljeni’ radom – mama i tata moraju raditi – i drugim brigama, zbunjeni novim zahtjevima djece i složenošću današnjeg života – koji je takav, moramo ga prihvatiti takvog kakav jest – i kao da su paralizirani strahom od pogreške”.
“Problem, međutim, nije samo razgovarati. Štoviše, jedan površni ‘dijalogizam’ ne dovodi do pravog susreta uma i srca. Zapitajmo se radije: pokušavamo li shvatiti ‘gdje’ su djeca doista u svome hodu? Gdje je stvarno njihova duša, znamo li to? I prije svega: želimo ti to znati? Jesmo li uvjereni da oni, zapravo, ne teže nečem drugom? Kršćanske su zajednice pozvane pružiti potporu odgojnom poslanju obitelji, i to čine prije svega svjetlom Božje riječi”, zaključio je papa.
