Sveti Eugen Milanski (Eugenio di Milano), biskup, živio je i djelovao u VIII. stoljeću. Povjesničar Landolf Stariji u svojoj „Povijesti Milana“ (s početka XII. stoljeća) poziva se na propovijed biskupa Tome (oko 780.) i predstavlja Eugena kao „zagorskog biskupa“ (bez navođenja njegovog sjedišta) i duhovnog oca Karla Velikog, u čijoj pratnji je stigao u Italiju. Po njemu je Eugen bio branitelj ambrozijanskog obreda pred Karlom Velikim i papom Adrijanom I. koji su ga htjeli ukinuti na saboru u Rimu nakon završetka langobardske vladavine.
Ambrozijska i rimska liturgija
Zbog jedinstva kršćanskog svijeta samo bi se rimska liturgija obavezno koristila u čitavoj Crkvi. Međutim, nakon Eugenove obrane odlučeno je kako će se na veliki oltar bazilike svetog Petra u Vatikanu položiti jedna ambrozijanska i jedna rimska liturgijska knjiga. Potom će se pomno zaključati bazilika, postit će se i moliti tri dana, a onda će se kao obvezna liturgijska knjiga za čitavu Crkvu odabrati ona koja će biti otvorena.
Gospodin želi da ostanu oba obreda
Kada je nakon tri dana bazilika otključana, obje su knjige pronađene zatvorene, ali su se na opće divljenje odjednom obje otvorile. Postalo je jasno kako Gospodin želi da ostanu oba obreda. Dok je Eugen prolazio kroz Milano, pri povratku u svoje sjedište, na zamolbu tamošnjeg zahvalnog klera i gradskih starješina neko se vrijeme zadržao u Milanu. Kad je preminuo, stanovnici Milana su ga s vremenom zaboravili. Sjećanje na njega čudom je obnovljeno. Jedna bolesna žena ozdravila je zahvaljujući Eugenovom zagovoru i potom se zauzela da se njegovo tijelo sa zapuštenog počivališta prenese u milansku crkvu svetog Eustorgija. To se dogodilo 30. prosinca i taj dan se otada u milanskoj nadbiskupiji slavi kao blagdan svetog Eugena.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
