Danas spomendan ima sveti Polikarp, biskup Smirne (današnji Izmir u Turskoj), mučenik i apostolski otac.
Rodio se godine 69, a o njemu je oko godine 190. pisao sveti Irenej, lyonski biskup i prvi sustavni apologeta Crkve. On ga je upoznao u mladosti: „Bio je učenik apostola te prijatelj mnogima koji su (osobno) vidjeli Gospodina (Isusa). Sami apostoli postavili su ga za biskupa Azije u crkvi Smirne.” Obratio ga je oko 80, a za biskupa postavio oko godine 96, sveti Ivan apostol, njegov učitelj i Isusov učenik. Sačuvana je njegova „Poslanica Filipljanima“, u kojoj vjernike potiče na molitvu, na vjernost evanđelju i nauku njihovog učitelja svetoga Pavla.
Njegova mučenička smrt duboko se dojmila kršćana. Generacije crkvenih spisatelja i povjesničara uvijek spominju Polikarpovu smrt kao jedan od najljepših mučeničkih izvještaja kojeg rese trijeznost, dostojanstvo i nesebična ljubav. Tko ga pročita ostaje pod trajnim dubokim dojmom koji nikada ne zaboravlja.
Polikarp se štuje kao svetac u katoličkoj, pravoslavnoj i svim starim istočnim kršćanskim Crkvama na područjima gdje danas prevladava islam.
Iako je sveti Polikarp umro na lomači sredinom drugog stoljeća, postoje sačuvani autentični spisi koji svjedoče o njegovom mučeništvu.
U „Polikarpovom mučeništvu“ piše da je bio uhićen od rimskih vojnika i da je tražio da mu ispune samo jednu želju prije smrti. Kada su ga pitali što je to, rekao je: „Dopustite da se još jednom pomolim svom Gospodinu.“ Nakon dopuštenja, starac je kleknuo na koljena i u dubokoj životnoj dobi od 86 godina ostao dva sata na koljenima hvaleći i slaveći pri tome Gospodina zahvaljujući mu za čitav svoj život, moleći za sve pa i one koji su ga došli odvesti u smrt, te prikazujući Gospodinu čitav svoj život, Crkvu i sve ljude. Kako svjedoče spisi, i sami vojnici bili su ganuti do suza takvom vjerom i ljubavlju jednog nemoćnog starca.
Tekst se nastavlja ispod oglasa