Darren Beattie bivši je pisac govora, dužnosnik Bijele kuće pod Trumpovom administracijom i izdavač Revolver Newsa. Posjeduje diplomu iz matematike na Sveučilištu u Chicagu i doktorat znanosti. Doktorirao je političku teoriju na Sveučilištu Duke, gdje je napisao disertaciju o Martinu Heideggeru. Dok je bio na fakultetu na Dukeu, bio je jedini profesor s punim radnim vremenom u zemlji koji je podržao tadašnjeg kandidata Donalda Trumpa.
Nakon povratka u Bijelu kuću kako bi služio kao član odbora Povjerenstva za očuvanje američke baštine u inozemstvu, Darren je osnovao Revolver News, web stranicu s vijestima koja je vodila istrage savezne umiješanosti u prosvjede 6. siječnja. Od tada se pojavio u nekoliko podcasta i TV emisija – uključujući kod Tuckera Carlsona, gdje je redoviti gost – gdje je glasni protivnik Bidenove administracije.
>Trumpov dužnosnik za nacionalnu sigurnost: Ako režim nastavi ovako, mase će se doista pobuniti
Kao dio serije intervjua s ‘populističkim’ osobama, slijedi uređeni transkript razgovora između urednika IM-1776 Marka Granze i Darrena Beattieja, koji djelomice prenosimo.
Mark Granza: Čini se da je trenutna nova desnica u Americi sve više podijeljena između populističke politike koju zastupaju Trump i MAGA pokret, i antidemokratske elitističke politike koju artikuliraju Curtis Yarvin i drugi. Kakvo je vaše mišljenje o ovom pitanju?
Darren Beattie: Prije mnogo godina napisao sam članak za The Spectator pod nazivom “Kad populizam propadne“. Osnovni argument bio je da bi se Trumpov izbor na neki način mogao protumačiti kao neka vrsta stres testa za demokraciju, ispravno shvaćenu. Ovdje imate tipa kojemu se jednoglasno suprotstavljaju sve moćne institucije u društvu: od vodstva njegove stranke, vodstva protivničke stranke, cijelog korporativnog svijeta, vojno-industrijskog kompleksa, aparata nacionalne sigurnosti, masovnih medija – gotovo svaka pojedinačna institucija koja je važna, ne samo da mu se suprotstavila, nego se aktivno urotila protiv njega. I svejedno je na kraju pobijedio na izborima. Dakle, ostavljajući po strani ono što netko misli o Trumpu, mislim čisto iz perspektive politologije, činjenica da je pobijedio unatoč tome što su sve te institucije bile usklađene i suprotstavljene njemu čini se da sugerira nešto vrlo zdravo o funkcioniranju naše demokracije – s “demokracijom” barem intuitivno shvaćenom, a ne onako kako se Režim voli pozivati na taj pojam, koji je sada postao gotovo zamjenska riječ za određenu ekstremnu, antidemokratsku mrežu ljudi. Dakle, iako postoji pitanje može li se to ikada ponoviti sada kada su moćnici u stanju pripravnosti, barem je u to vrijeme činjenica da se netko mogao kandidirati i pobijediti samo zato što je imao podršku javnosti bila vrlo ohrabrujući znak.
Dakle, to je jedna stvar. Možete reći da je Amerika 2016. prošla stres test demokracije. Ali onda morate pogledati kako se odigralo predsjedništvo i kako opozicija ne samo da nije stala kada je Trump izabran, nego se zapravo intenzivirala. Istina je da je Trump na neki način popustio i vladao prilično umjereno, svakako ne na način koji je bio razmjeran uključenim ulozima koji su se odrazili na izbore. Ali ipak, činjenica da nije mogao provesti svoj program zbog snažnog protivljenja svih tih moćnih institucija bila je vrlo cinična lekcija, koja sugerira da su upravo te institucije te koje na kraju odlučuju što se može, a što ne može učiniti. I mislim da je to ono što pokreće neke od kritika usmjerenih na populizam s desnice, što je svakako dijelom točno. Mislim, populizam je alat, ali on je jedan alat među mnogima, i svakako nije dovoljan sam po sebi. Potrebna vam je frakcija vladajuće klase iza vas kako biste bili učinkoviti u upravljanju. Znate, ljudi poistovjećuju populizam s priprostim, masovnim ponašanjem i takvim stvarima. Ali jasno je da je također potrebno njegovati elitu, kako kulturnu tako i intelektualnu, i osvojiti institucije koje služe za jačanje vaših ideja nakon što dobijete političku moć, tako da se ne morate ponovno naći u ovoj situaciji u kojoj nominalno imate vladu, ali funkcionalno ste nekako impotentni.
Uz to, imam osjećaj da antidemokratska, elitistička kritika također može otići malo predaleko i postati pomalo smiješna. Mislim, gdje je kritika? Je li Trump “elita” ili ne? I tako u onoj mjeri u kojoj je to u blizini ovog pristupa, tj. tihog ponovnog preuzimanja institucija, infiltracije među elite bez prevelikog ljuljanja broda, itd. može se pretvoriti u glumatanje, i prijeći u neku vrstu opasnog pristanka, ili “šutnju” koja pruža utjehu ljudima koji su “crveno-tabletirani” (op.a eng. redpilled*), ali nisu utemeljeni (op.a eng. based**), ako razumijete na što mislim. Biti “crveno-tabletiran” znači znati činjenice. Ali biti “utemeljen” znači da ste biće sposobno izdržati koordinirane društvene pritiske koji vas guše ako se usudite javno i agresivno izazvati sustav. To su vrlo različite stvari. I stoga mislim, iako ima istine u ovoj ideji, ona također može funkcionirati kao racionalizacija za ljude koji su ustavnopravno crveno-tabletirani, ali ne i utemeljeni. Uzmite naprimjer ljude iz IT industrije u Silicon Valleyu. Mnogi od njih su vrlo slabi ljudi; nemaju ono što je potrebno za suočavanje sa sustavom. Vidjeli ste ovo s Elonom Muskom koji pokušava kupiti Twitter. Uronio je nožne prste u arenu, a zatim potrčao natrag s podvijenim repom i svim svojim milijardama dolara čim je shvatio što to znači. “Žao mi je ljudi, zadovoljan sam što mogu nastaviti svoju ulogu slavljenog informatičara koji je podrška Režimu.” Dakle, da, postoji vrijednost “elitističke” poruke, ali postoji i opasnost i trebali bismo biti oprezni u načinu na koji je promoviramo upravo zato što je toliko privlačna određenim ljudima koji su u biti slabi i samo žele biti sigurni da nema ništa loše u neradu. I to bi bila moja glavna zamjerka ovoj kritici. Iako u potpunosti priznajem da u njoj ima puno toga valjanoga.
Mark Granza: Dakle, biste li rekli da je Trump uspio utoliko što je natjerao ljude da ozbiljno razmišljaju o prirodi moći u Americi, i da je to glavna korisnost populizma?
Darren Beattie: Do neke mjere. Opet, mislim da populizam treba shvatiti kao instrument, baš kao i sve drugo. Čak i ako uzmete kritiku da u konačnici mase ne mogu obnašati moć – što je, mislim, unatoč tome što ima nijansi, na nekoj temeljnoj razini točno i uvijek je bilo točno – to ne znači da populizam ne može biti učinkovit instrument u izazivanju postojeće i dominantne frakcije elite. Štoviše, čak i da je to potpuno točno, ne vjeruju sve elite u to. Zapravo, vrlo malo elita to doista to vjeruje. Naše su elite vrlo osjetljive na javno mnijenje i javno odobravanje. Ako mislite da sam u krivu, samo pogledajte koliko su američke elite savjesne kada je riječ o upravljanju javnim imidžem. Stoga, ako netko upravlja utjecajem na mase, to je samo po sebi valuta koja se može pretočiti u dinamiku unutar elite. U to je umotano mnogo kompliciranije dinamike, ali da, mislim da ima istine u tvrdnji da je velik dio Trumpove vrijednosti bio u njegovoj sposobnosti da razotkrije Režim onakvim kakav on doista jest. Nesreća je u tome što, iako je ušao u punu ratnu poziciju tijekom izbora, nije se jače zalagao i umjesto toga se povukao i vladao kao umjerenjak jednom kada je zauzeo Ovalni ured. Dugo vremena su desničari, pa čak i Trumpova administracija, imali ideju da će se stvari “samo vratiti u normalu” kada oni dođu na vlast, i mislim da je to ono što je na neke ključne načine pridonijelo strašnoj situaciji u kojoj smo upravo sada s obzirom na odmetnutu državu nacionalne sigurnosti i ekstremnu asimetriju moći.
Mark Granza: Čini se da u vrlo kritičkom članku za TakiMag autor David Cole tvrdi da se demokratski establishment boji DeSantisa više nego Trumpa, zbog sposobnosti potonjeg da zapravo provede plan za razliku od Trumpovog, te da bi to mogla biti svrha iza šestosiječanjskog Odbora, tj. pokušaj da se Trump usudi/namami na kandidaturu 2024. jer bi DeSantis mogao biti prava prijetnja. Što mislite o tome?
Darren Beattie: Mislim da je to stvarno blesavo, čak i prema standardima Davida Colea… Gledajte, kao što sam nedavno rekao Steveu Bannonu, iznimno sam zahvalan korisnik DeSantisovog vodstva ovdje na Floridi, pa želim na ovo odgovoriti s poštovanjem prema guverneru. Želim mu sve najbolje. I mislim da bi mogao imati vrlo svijetlu političku budućnost. Ali ta ideja da je DeSantis sada pravi tip, a Trump nije, pomalo je bizarna. I mislim da se mnogo toga rađa iz opravdane frustracije koja proizlazi iz nekih okolnosti o kojima smo razgovarali, kao i čiste gorčine u slučaju određenih pojedinaca koje neću imenovati. Ali pogledajmo samo ovu ideju. Vrlo je čudna tvrdnja da je šestosiječanjski Odbor neka vrsta šahovskog poteza osmišljenog da razljuti Trumpa kako bi on pobijedio umjesto stvarne opasnosti, DeSantisa. Mislim, ako su stvarno željeli da se Trump kandidira i pobijedi, zašto se čini da od prvog dana čine sve kako bi ga skinuli s liste?
Zašto mu dižu optužnicu nad glavom, prijete i izazivaju ga da se kandidira? Gledajući objektivno, prilično je jasno da Režim želi učiniti sve što je u njegovoj moći da ga spriječi da i dalje bude politička snaga u Americi; dali su sve od sebe da to učine od dana prije nego što je izabran. Samo da dam mali kontekst: pogledajte šefa ovog šestosiječanjskog Odbora, Bennieja Thompsona. Thompson je podnio osobnu tužbu protiv Donalda Trumpa. Sad, činjenica da mu je dopušteno biti na čelu ovog odbora kada je podnio osobnu tužbu koja je pridonijela određenoj teoriji o 6. siječnju smatrala bi se sukobom interesa u zemlji koja ima osnovnu vladavinu prava. Ali naravno, to nije zemlja koju imamo. Ipak, Bennie Thompson očito nije mozak koji stoji iza tužbe. Teoriju je osmislio odvjetnik čije pravne aktivnosti protiv Trumpa sežu sve do prvih dana njegova predsjedništva, kada su ga operativci odvjetništva progonili zbog kršenja klauzule o primanjima. Dakle, šestosiječanjski Odbor, barem u odnosu na Trumpa i njegov širi značaj, očito je izgovor za preusmjeravanje cijelog aparata nacionalne sigurnosti protiv američkog naroda, točnije Trumpa, što je samo po sebi izravan nastavak postupka opoziva. Sugerirati drugačije je smiješno.
Mark Granza: Kao što mi je Auron MacIntyre nedavno rekao, “Radije bih imao 10 guvernera DeSantisa nego 1 predsjednika DeSantisa.”
Darren Beattie: Apsolutno… I opet, u određenoj mjeri, veći dio ovog stava povezan je s problemom “tihog infiltriranja u elite”. Ova želja za “trumpizmom nakon Trumpa” samo je proizvod ustavnopravne slabosti ljudi i nesposobnosti da prihvate žrtvu povezanu sa stvarnim izazivanjem sustava. Misle da ako bismo se samo pridržavali pravila i komunicirali ih na ljepši način, onda možda ne bi bili otkazani, ili im FBI ne bi pokucao na vrata, ili ih ne bi nazvali “rasistima”. Stvarno mislim da je to značajan dio ovog impulsa. I u onoj mjeri u kojoj je to istina, to je budalaština, jer vas tjera da mislite da možete izazvati Režim bez plaćanja cijene. Ali žrtva se ne može zaobići. Ako izazivaš Režim, suočit ćeš se s olujom.
Mark Granza: Želio bih prijeći na drugu temu. U podcastu s Charliejem Kirkom ustvrdili ste da je velik dio vanjske politike američkog Režima zapravo način da se kontrolira politika kod kuće. Možete li to objasniti?
Darren Beattie: Ne sjećam se točnog intervjua, ali mislim da znam na što mislite… Nije da koristimo vanjsku politiku za kontrolu unutarnje politike. Rekao bih da je isti mehanizam moći raspoređen unutar zemlje kao i mi u vanjskoj politici. Širi kontekst ove tvrdnje svojevrsna je interpretacija – u nedostatku boljeg izraza – “woke politike”. Ova ideja da je “Wokeness” samo neka vrsta dimne zavjese za Režim koji ju je neiskreno prihvatio kako bi nas odvratio od pitanja radničke klase, itd., je pogrešna. Ova teorija radikalno podcjenjuje opseg do kojeg je “Wokeness” temeljno integriran u osnovnu strukturu i funkcioniranje američkog režima u ovom trenutku. Prije nego što su Revolver News pridobile nacionalnu pozornost i ozloglašenost zbog našeg izvještavanja o 6. siječnja, bili smo poznati uglavnom po našem izvještavanju o ovom konceptu zvanom “obojena revolucija”, u kontekstu određene dinamike koja se događala uoči izbora 2020. godine. Što je ukratko obojena revolucija? To je u osnovi kombinacija masovne mobilizacije. Dakle, mobilizirate ljude na ulice. Iskorištavate već postojeće podjele, bilo etničke, vjerske ili tako dalje, i koristite to kao motivirajuću osnovu da natjerate ljude na prosvjed, koristeći dominaciju nad medijima i širenje medijskih narativa kako biste to olakšali.
Sad, ovo je ključna značajka načina na koji Sjedinjene Države svoju meku moć pretvaraju u geopolitičku nadmoć u inozemstvu. Još od rata u Iraku postoji stvarno niska razina podrške javnosti za bilo što što nalikuje ratu čizmama na zemlji, što još više ide u korist ove alternativne metode promjene režima i projiciranja utjecaja. A to obično rade nevladine organizacije koje postavljamo po cijelom svijetu, gurajući feminizam, ljudska prava i sve te stvari. Posebno je feminizam vrlo centralan dio za sve te obojene revolucije. Ako pogledate prosvjede u istočnoj Europi, poput Bjelorusije, ili punk grupe poput Pussy Riot u Rusiji, ili čak Afganistanu, žene su uvijek mobilizirane na temelju ženskih prava. Oni identificiraju postojeće rascjepe te iskorištavaju i pogoršavaju te rascjepe kako bi stvorili politički pritisak da potkopaju naše suparnike. I naravno, ova metoda nije korisna samo u inozemstvu. To je u konačnici ista metoda koja se koristi ovdje kod kuće. U SAD-u su ti rascjepi uglavnom rasni i spolni, a sada i s ovim čudnim dodatkom transrodnih stvari. Ali mehanizam je u osnovi isti.
Mark Granza: Mislim da ste u tom konkretnom slučaju mislili na Ninu Jankowicz iz Odbora za dezinformiranje i njezino prethodno zaposlenje u ukrajinskoj vladi, i kako se, na primjer, većina mržnje usmjerene prema Putinu danas zapravo ne odnosi na pomoć Ukrajini, već na opravdavanje kontrole informacija kod kuće.
Darren Beattie: Da, pa, tu postoji i ta dimenzija. Nekad se moglo implicitno zaprijetiti potpunim društvenim ostracizmom optužujući nekoga da je “rasist” ili “bijeli supremacist”, ali u nekom trenutku to je prestalo biti dovoljno. Pa sada dodaju prijetnju nacionalnoj sigurnosti na vrh. “Vi ste agent za dezinformiranje” znači da ste stavljeni pod određenu kategoriju nacionalne sigurnosti što opravdava svu težinu i snagu aparata nacionalne sigurnosti da vas ušutka. A to se definitivno intenziviralo u Trumpovoj eri. Djelomično to ima veze sa specifičnom prijetnjom koju je obavještajna zajednica uočila u fenomenu Trumpa, kao i proizvodom svojevrsne … invazije na Krim. Zatim Brexit, itd. Sve te stvari koje su se događale unutar određenog vremenskog okvira i prijetile autoritetu Režima natjerale su te organizacije da ih spoje u jednu jedinu stvar, u ovom slučaju Rusiju, Rusiju, Rusiju. Dakle, da, u konačnici ono što vidimo je reklasifikacija nepovoljnog govora s izraza od ekstremnog društvenog i profesionalnog značaja poput ‘bijeli nacionalist’, ‘rasizam’ i tako dalje, na stvari od značaja za nacionalnu sigurnost, što doista poziva vlade i njezine razne podružnice na uspostavljanje novih mehanizama kontrole.
Mark Granza: Jeste li optimistični u pogledu budućnosti zemlje?
Darren Beattie: Ne, moram reći da nisam optimističan u pogledu budućnosti zemlje. Ali to ne znači da sam pesimist, znate. Zemlje dolaze i odlaze. Ova predodžba da bi ljudi trebali prisegnuti na odanost i ostati zauvijek lojalni te žrtvovati sve vrste stvari Sjedinjenim Američkim Državama kao koherentnoj jedinici je vrsta lažne dihotomije. Mislim da postoje drugi načini na koje ljudi mogu pronaći smisao i ostvariti moć. Nacije i carstva dolaze i odlaze, a Sjedinjene Države nisu iznimka u tome. Zaista nema sumnje da je zemlja u dubokom padu. Ali iz tog pada, mislim da se mogu stvoriti velike stvari. Kad bismo samo uspjeli uspješno upravljati ovim uvjetima, mogle bi se pojaviti bolje strukture za budućnost.
* crveno-tabletiran (eng. redpilled) – termin koji je postao popularan kada ga je u jednom od svojih najranijih objava na blogu iznjedrio Curtis Yarvin. Sada sveprisutni meme “crvene pilule”, je metafora koju je posudio iz filmova Matrix i pretvorio u svjetsku krilaticu koja opisuje otkrivanje potisnute istine koja razbija progresivne iluzije i razotkriva surovu temeljnu stvarnost. Yarvin smatra da liberalna demokracija ne postoji već umjesto nje postoji nevjerojatan stupanj slaganja između medija, sveučilišta, nevladinih organizacija i drugih elitnih organa jer se sve legitimne i prestižne intelektualne institucije suvremenog svijeta, iako nemaju središnju organizacijsku vezu, na mnogo načina ponašaju kao da su jedinstvena organizacijska totalitarna struktura
** utemeljen (eng. based) – također sveprisutni meme, barem na desnici. Ljevičarski Politico, u članku o Blake Mastersu, prvom mogućem “utemeljenom” Senatoru u SAD-u ovako objašnjava što znači biti utemeljen – “žargonski izraz koji potječe iz hip-hop kulture, usvojila je posljednjih godina krajnja desnica na internetu i zapravo znači “sve što pobjeđuje liberale” – što otvorenije rasistički, mizoginistički ili politički nekorektnije, to bolje. Ukratko – utemeljen u kontekstu ovog intervjua znači biti sposoban biti krajnje politički nekorektan, “manga”, pred javnosti, kako bi se razbile društvene norme koje je uspostavila tzv. progresivna ljevica
IM-1776 je disidentski časopis za filozofiju, kulturu i društvenopolitičke analize.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
