Da nije Družbe Isusove, ne bismo uživali u nekim osnovama koje se u suvremenom svijetu uzimaju zdravo za gotovo. Isusovci i njihova braća misionari koji putuju po svijetu dali su značajan doprinos ne samo u astronomiji, seizmologiji, matematici i tehnologiji, već i u kazalištu, botanici, medicini i međunarodnoj kuhinji, piše Aleteia.
Kalendar
Kristofer Clavius, S.J. (1538.–1612.), bio je poznati njemački matematičar i astronom koji je izmijenio početni prijedlog Alojzija Lilija za Gregorijanski kalendar, međunarodno prihvaćeni građanski kalendar koji danas koristimo, a koji je 1582. godine proglasio papa Grgur XIII.
> Isusovac, p. Bešlić: ‘Najljepša je širina poziva, bila pastoralna, duhovna ili intelektualna’
> Razvoj školstva i obrazovanja u Hrvatskoj – nemjerljive zasluge crkve i isusovačkog reda
Hipertekst
Talijanski vlč. Roberto Busa, S.J. (1913.–2011.) bio je pionir računalne lingvistike koji je, proučavajući spise Tome Akvinskoga, uvjerio osnivača IBM-a Thomasa J. Watsona da se računala mogu koristiti za tekst, a ne samo za brojeve. Više o Busi pročitajte ovdje.
Moderni selenografi
Talijanski astronom Giovanni Battista Riccioli, S.J. (1598.–1671.) i matematičar i fizičar Francesco Maria Grimaldi, S.J. (1618.–1663.) objavio je selenograf u Almagestum Novum (1651.), u kojem je mapirao kratere, planine i druge značajke mjeseca; to je činilo osnovu za modernu lunarnu nomenklaturu.
Matematički proračuni
Jean Charles de La Faille, S.J. (1597–1652) bio je flamanski matematičar; u svojoj knjizi Theoremata de centro gravitatis partium circuli et ellipsis (1632.) odredio je težište sektora kružnice.
André Tacquet, S.J. (1612–1660) bio je još jedan flamanski matematičar, čiji je rad pripremio teren za konačno otkriće računa.
Zamka
Isusovci su pisali i režirali drame u svojim školama iz 16. i 17. stoljeća, a smatra se da je jezuitski učitelj iz 17. stoljeća izumio vrata zamke. Isusovci su također zaslužni za usavršavanje prozirnih zavjesa koje se koriste u kazalištima, poznatih kao platno.
Isusovački čaj (yerba maté)
Sredinom 17. stoljeća isusovci su udomaćili biljku maté u Južnoj Americi, proizvodeći napitak poznat kao “eliksir isusovaca” ili isusovački čaj (španjolski té de los Jesuitas; njemački Jesuitentee). Vjerojatno su pokušavali spasiti domaće stanovništvo od pošasti alkoholizma. Dugi niz godina ovaj jaki biljni čaj bio je zabranjen; konzumirati ga je nosilo kaznu izopćenja.
Pasiflora
Španjolski isusovački misionari nazvali su pasifloru, ili “cvijet pet rana”, po Kristovoj muci.
* Zašiljeni vrhovi lišća uzeti su da predstavljaju Sveto koplje.
* Vitice predstavljaju bičeve korištene u bičevanju Krista.
* Deset latica i čašica predstavljaju deset vjernih apostola (manje sv. Petar poricatelj i Juda Iškariotski izdajnik).
* Radijalne niti cvijeta, kojih može biti više od stotinu i variraju od cvijeta do cvijeta, predstavljaju trnovu krunu.
* Jajnik u obliku kaleža sa svojom posudom predstavlja čekić ili Sveti gral
* 3 stigme predstavljaju 3 čavala, a 5 prašnika ispod njih 5 rana (četiri za nokte i jedna za koplje).
* Plave i bijele boje cvijeća mnogih vrsta predstavljaju Nebo i Čistoću.
Cvijet je od tog vremena u cijeloj Europi dobio imena vezana uz ovu simboliku. U Španjolskoj je poznat kao espina de Cristo (“Kristov trn”). Njemačka imena uključuju Christus-Krone (“Kristova kruna”), Christus-Strauss (“Kristov buket”), Dorn-Krone (“kruna od trnja”), Jesus-Leiden (“Isusova muka”), Marter (“Pasija” ) ili Muttergottes-Stern (“Zvijezda Majke Božje”).
Kamelije i grah sv. Ignacija
Švedski botaničar Carl Linnaeus, koji je osmislio naš moderni sustav imenovanja organizama, nazvao je cvjetove kamelije po bratu isusovcu, Georgu Josefu Kamelu S.J. (1661.–1706.). Kamel je proveo svoj život dokumentirajući biljke i životinje na Filipinima kao dio svoje medicinske i farmaceutske prakse. Otkrio je ljekovita svojstva graha sv. Ignacija (Strychnos ignatii), danas izvora strihnina. Linnaeus je bio toliko impresioniran radom brata Kamela da je promijenio ime roda Thea u Camellia. U ovaj rod spadaju grmovi od kojih dobivamo čaj.
Kinin (jezuitova kora)
Španjolski isusovački misionari iz sedamnaestog stoljeća u Peruu naučili su od domorodaca da kora cinkone može izliječiti malariju. Isusovci su lijek pronijeli po cijelom svijetu, izliječivši japanskog cara. Danas se koristi i u tonik vodi, pa zahvaljujući isusovcima imamo gin tonic.
Megafon
Athanasius Kircher, S.J. (1602.–1680.) bio je njemački renesansni učenjak i polimatičar koji je bio jedan od prvih ljudi koji je promatrao mikrobe kroz mikroskop i teoretizirao da su bubonsku kugu širili zarazni mikroorganizmi. Iako nije bio zauzet spuštanjem u vulkane, preživljavanjem brodoloma i pobjedom nad kugom, Kircher je izumio satove, robote i prvi megafon.
Kišobran
Suncobrane i kišobrane uveli su u Francusku i Englesku u 17. stoljeću isusovci koji su posjetili istočnu Aziju. 22. lipnja 1664. engleski pisac John Evelyn spomenuo je u svom dnevniku zbirku oca Thompsona S.J., koji je bio u Kini i Japanu. Među artefaktima su bili i “lepeze poput onih koje naše dame koriste, ali mnogo veće i s dugim ručkama, neobično izrezbarene i ispunjene kineskim slovima” – suncobrani.
Dakle, sljedeći put kada stavite noge pod suncobran pijuckajući džin i tonik, žvaćući tempuru i marakuju i surfajući internetom, sjetite se svetog Ignacija i njegove Družbe Isusove, koji su uvelike dodali našem znanju, naše zadovoljstva i naše udobnosti — Ad maiorem Dei gloriam, sve na veću slavu Božju.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
