Novinarka, kolumnistica, riječkog Novog lista Sanja Modrić u “zlatno vrijeme” Ive Sanadera radila je u Jutarnjem listu, koji je tada kao i mnogi drugi hrvatski mediji bio u vlasništvu Ninoslava Pavića. Sanja Modrića iz tog vremena ostala je zapamćena kao jedan od najžešćih navijača bivšeg premijera osumnjičenog za brojna kaznena djela, što je, dakako, u redu. Uostalom, zar nisu novinari tu kako bi navijali? Svatko ima pravo navijati za svoje favorite, pa čak i kad to ne traje dugo, tek od izbora, do izbora.
Mnogi će se, naravno, s pravom zapitati kakve veze imaju Sanja Modrić, sport i novinarstvo zajedno?
Možda zaista malo, ili bi tako bilo da Sanja Modrić nije vrlo “svestrana novinarka”, razumije se praktički u sve, idu joj ankete vrlo dobro, predviđa bolje od Vidovitog Milana, te je svojedobno zaključila da Hrvatskoj izbori ne trebaju, odnosno, da sve jasno budući kako “istraživanja javnog mijenja” potvrđuju da će Ivo Josipović s 90 postotnom popularnošću gotovo u svim anketama lakoćom pobijediti na izborima. Što će nam izbori kad imamo nepogrešive ankete?
Naravno, Sanja Modrić je zapravo poručila da bi u takvim okolnostima opće hrvatske zaljubljenosti u Josipovića izbori bili nepotreban trošak. Drugim riječima, radilo se o pokušaju Sanje Modrić da ukine demokraciju ili je barem prilagodi sebi, svom svjetonazoru, što li već… Malo tko je uopće shvatio što Sanja Modrić želi, oni inteligentniji nisu se nikad ni trudili razumjeti novinarku Novog lista. Ne bi imalo nikakvog smisla.
Posljednji pothvat komentatorice Novog lista, u moru bisera većeg ili manje intenziteta, bila je “kolumna” u spomenutoj tiskovini u kojoj je zapravo zaključila da je posve nepotrebno komemorirati žrtve Vukovara svakog 18. 11. svake godine. Naravno, pritom nije spomenula što bi se dogodilo kada bi netko slično predložio za – Jasenovac. Neki će se zapitati što su nevine žrtve krive Sanji Modrić da ih treba prekriti na neki način velom zaborava?
Malo je onih koji znaju kako se “u svoje vrijeme” Sanja Modrić bavila “sportom”, odnosno, pisala je o nekim sportskim temama, najdraži “igrač” joj je aktualni savjetnik Dinama Zdravko Mamić, s kojim se bavila s vrlo stručne razine tražeći njegove “jatake”, posebno u politici, ali ni medije te sudstvo nije zapostavila. U članku objavljenom u Novom listu iz travnja ove godine, a koji nosi naslov “Zašto se Mamiću neće suditi u Zagrebu?”, Sanja Modrić je među jatake neizravno uvrstila i predsjednicu Republike Hrvatske Kolindu Grabar-Kitarović, i koja nikad ne bi bila predsjednica da se usvojio njen prijedlog o “nepotrebnosti izbora.” Zanimljiva paralela koja ipak otkriva puno toga, pa i razloge koji su naveli Sanju Modrić da umjesto izbora građane pošalje u anketni centar.
“Vrhovni sud ne spominje ni to da je Mamićeva prijateljica i predsjednica Grabar-Kitarović, pa je on organizirao (i platio) proslavu njezinoga rođendana u svojoj kući, a ona je njega, kao vip uzvanika, ugostila na ceremoniji svoje predsjedničke inauguracije…”, napisala je prije sedam mjeseci, između ostaloga, Sanja Modrić u Novom listu referirajući se na činjenicu da je “Vrhovni sud prihvatio sugestiju DORH-a, a da se pravda za ekipu iz Maksimira odmjeri izvan Zagreba.” Pritom je, dakako, novinarka zaboravila da je predsjednica na inauguraciju pozvala šaroliku lepezu ljudi, između ostaloga i Antu Tomića, kolumnista Slobodne Dalmacije koji se tako pristojno, kako samo on zna, s dužnim pijetetom, spominje žrtava ubijenih u Hudoj jami, među kojima ima nemali broj žena i djece.
Ne ulazeći u rad Vrhovnog suda, njegove odluke i sugestije, treba reći da je zapravo Sanja Modrić svojom kolumnom osudila Mamića i prije suca te suda. Naime, kad netko ima “jatake”, znači da se krije, ako se krije “mora da je nešto kriv.” Na takav način može, naravno, razgovarati ulica, tribina, mogu komentirati anonimni forumaši ispod raznih članaka na portalima, ali ne može ozbiljan novinar koji poštuje presumpcija nevinosti. Bez obzira što mislili od Zdravku Mamiću.
Ima li komentar Sanje Modrić bilo kakve veze s činjenicom da je Novi list bez ikakve rezerve podržavao bivšeg ministra SDP-ovog sporta Željka Jovanovića, koji zauzet “močvarom” nije vidio kako srpski huligani pale hrvatsku trobojnicu iako je bio na utakmici na kojoj se to dogodilo?
