Banić i Koić: Promjene na mrežnom jasenovačkom popisu od 13. ožujka – tri žrtve su izbrisane, a dvije dodane

Jasenovac, 21.04.2018. - Savez antifašistièkih boraca i antifašista Republike Hrvatske (SABA RH) i Srpsko narodno vijeæe (SNV) održali su komemoraciju u znak sjeæanja na žrtve logora Jasenovac kod skulpture Kameni cvijet (na fotografiji). foto HINA/ Lana SLIVAR DOMINIÆ/ lsd

Nova serija promjena na mrežnom jasenovačkom popisu Javne ustanove Spomen-područje (JUSP) Jasenovac dogodila se 13. ožujka 2019. godine. Ovo je u zadnjih nekoliko godina zahvaljujući PATROL-u 30. jubilarna zabilježena i u potpunosti arhivirana promjena na tom popisu. Ovom prilikom zabilježena je promjena podataka kod 21 osobe s popisa. U većini slučajeva dodani su novi izvori podataka, uglavnom nekakave izjave. Neke od tih izjava u potpunosti se razlikuju od starih izjava koje su korištene kao izvori podataka kao primjerice kod nove inačice Branke Rajković. Izjave su i jedini izvor podataka za dvije nove jasenovačke žrtve.

U ovoj seriji novih izvora najzanimljivija je izjava IZ=5-2/19 koja se navodi kao novi izvor podataka kod trojice Samuela Kleina koji nisu međusobno povezani. U digitalnom arhivu Yad Vashema ima 590 zapisa koji se odnose na žrtve iz nekoliko država kojima je zajedničko da se zovu Samuel Klein. Da u Yad Vashemu imaju pamet kreatora jasenovačkog popisa, sve bi to mogli ingeniozno riješiti jednom izjavom. Prema mrežnom jasenovačkom popisu trojica s dodanim izjavama su Samuel Klein, bez imena oca, rođen 1889. godine u Vinkovcima, navodno ubijen 1942. godine u Jasenovcu. Zatim Samuel Klein, otac Moric, rođen 1878. godine u Popovači, navodno ubijen 1941. godine u Jasenovcu i Samuel Klein iz Lekenika otac također Samuel*, podatak označen od samih autora kao nepouzdan, nema godine rođenja, navodno ubijen u Jasenovcu 1941. godine. Provjera tih podataka dala je rezultate opisane u nastavku.

U digitalnom arhivu Yad Vashema nalazi se podatak s liste progonjenih prema kojem je Samuel Slavko Klein rođen u Brčkom 9. kolovoza 1889. godine, živio u Vinkovcima, otac Lavoslav, majka Ruža Weis, supruga Josipa Kozjak, ubijen u nepoznatom logoru. Znači za razliku od podataka iz mrežnog jasenovačkog popisa, vrlo su detaljni osobni podatci, ali ne zna se mjesto smrti, a u jasenovačkom popisu osim imena i prezimena ne znaju druge identifikacijske podatke, ali znaju da je stradao u Jasenovcu. Za Samuela Kleina iz Popovače ima pet različitih zapisa, a samo se kod svjedočanstava Zore ili Lore Israel navodi da je stradao u Jasenovcu, ali svi ostali podatci iz tog izvora su vrlo šturi i neprecizni. Prema tom zapisu Samuel Klein je iz Zagreba i bio je star oko 60 godina kad je umro. U ostalim zapisima rodbine i prijatelja navodi se da je rođen u Popovači, godine rođenja variraju od 1878. do 1884., ali kod većine se navodi da je inženjer (građevine), da mu je supruga Olga Deutsch/Doich i da je živio u Zagrebu.

U zapisima prema iskazima raznih rođaka ne navodi se godina i mjesto smrti. Doduše u jednom skeniranom zapisu prema Veri Strassberg navodno je ubijen 1941. godine, ali to je označeno upitnikom. Prema podatku iz srbijanskog Spiska žrtava rata Samuel Klein je ubijen 1945. godine u nepoznatom logoru. Znači da se ne zna njegova sudbina. Treći Samuel Klein rodom iz Lekenika, po zanimanju geometar, prema dvama zapisima rodbine je živio u Zagrebu, za vrijeme rata je bio u Varaždinu. U tim zapisima samo se navodi da je ubijen, ali ne i mjesto smrti. Znači za niti jednog od tri Samuela Kleina nema dokaza da su stradali u Jasenovcu. Izjava je dodana i kod Elijasa Perere (Sarajevo, 1895., otac Avram) pa je to sada u tom slučaju već treći izvor uz komunistički popis žrtava rata iz 1964. godine te uz podatke subnoraša. Na njihovu žalost u digitalnom arhivu Yad Vashema nema podataka koji bi to potvrdili. Prema godini rođenja odgovara samo Elijas Prere iz Soluna u Grčkoj, ali kao mjesto smrti je naveden Auschwitz. Tri su zapisa prema iskazima rodbine za Elijasa Pereru iz Sarajeva. Međutim, različite su godine smrti od 1888. do 1892., a u svim tim slučajevima je ime oca Isak, a ne Avram kako se navodi u mrežnom jasenovačkom popisu. Kreatori popisa bi umjesto raznih izjava mogli koristiti podatke iz izvora kao što je Yad Vashem. Na njihovu žalost podatci iz tog arhiva uglavnom se znatno razlikuju od podataka s mrežnog jasenovačkog popisa.

Na popisu više nisu Marija i Tina Morpurgo iz Splita o kojima se već nekoliko puta pisalo. Ubijene su u Beogradu u Srbiji kao i brojni drugi hrvatski Židovi koje su Nijemci nakon kapitulacije Italije deportirali u zemlju svojih najvjernijih saveznika Nedića i Ljotića. Kreatori jasenovačkog popisa spoznali su to tek 75 godina nakon što su majku i kćer ubili Srbi. Usprkos tome što je konačno izbrisana s popisa, slikarica Tina Morpurgo se zbog lažnih podataka koje su poslani američkoj ustanovi United States Holocaust Memorial Museum u njihovoj javno dostupnoj bazi podataka i dalje navodi kao žrtva iz Jasenovca. Glede splitskih Židova na mrežnom jasenovačkom popisu su dvije Elvire Morpurgo iz Splita. Razlikuju se prema godini rođenja 1901.* i 1934., a kod starije je mjesto smrti Jasenovac* označeno kao nepouzdan podatak, alternativa je Stara Gradiška. U digitalnoj inačici komunističkog popisa žrtava rata iz 1964. godine koju je ljubazno ustupio gospodin Roman Leljak (L64) je samo jedna Elvira Morpurgo iz Splita, nepoznate godine rođenja, ali istog nadnevka smrti u Staroj Gradiški kao Marija i Tina Morpurgo.

Prema L64 i Eugenio Morpurgo iz Splita je ubijen istog dana 15. studenoga 1943. godine kad i ostali, ali u beogradskom logoru smrti Banjica. Znamo da su Marija i Tina Morpurgo ubijene u Beogradu, a to su sada indirektno priznali i kreatori jasenovačkog popisa. Ako je Elvira Morpurgo ubijena istog dana kada i ostali bliski rođaci, logično je zaključiti da je i ona ubijena na istom mjestu tj. u Beogradu. U slučaju mrežnog jasenovačkog popisa radi se o dvije žrtve nastale na temelju jedne pa bi po toj logici još i njih trebalo maknuti s popisa. Inače, prema iskazu nećaka u digitalnom arhivu Yad Vashema Pia Elvira Lachs djevojački Morpurgo rođena je 1878. godine u Beču, tijekom rata bila je u Vodnjanu u Istri, a onda su je Nijemci deportirali u Auschwitz gdje je umrla početkom travnja 1944. godine. Još su tri zapisa na upit Elvira Morpurgo, svi iz jugokomunističkih izvora. Uglavnom se razlikuju u kombinacijama mjesta smrti Jasenovac ili Stara Gradiška te godine smrti 1943. ili 1944. Na popisu više nije ni Stjepan Solenički, jedan od brojnih Hrvata koji su prema mrežnom jasenovačkom popisu ubijeni 1945. godine. Dok je, primjerice, prema mrežnom jasenovačkom popisu velika većina Roma, Srba i Židova (81 do 94%) ubijena 1941. i 1942. godine, a vrlo mali postotak ostalih godina rata, kod Hrvata je obratna situacija. Prema mrežnom jasenovačkom popisu u zadnje tri godine rata ubijeno je 70% Hrvata, a samo u nepuna četriri mjeseca 1945. godine 36%. Prema podatcima iz mrežnog jasenovačkog popisa svaki dan od 1941. do 1944. godine u prosjeku su ubijana do 2 Hrvata, a 1945. prosječno čak 14 Hrvata dnevno. Tako je prema podatcima s mrežnog jasenovačkog popisa 1945. godine u Jasenovcu ubijeno više Hrvata (1.532) nego Srba (1.343). Postavlja se pitanje zašto bi ustaše na kraju rata u Jasenovcu počeli više ubijati Hrvate nego Srbe koje su navodno planirali istrijebiti? Nema baš logike u takvom ponašanju. Međutim, logično objašnjenje bi bilo da su komunisti na popis stavljali u borbama ubijene partizane te dio Hrvata koje su masovno ubijali krajem rata i nakon njega što je već i pokazano na konkretnim poimeničnim primjerima u prethodnim člancima.

Promjenama na popisu od Branke Rajaković i Branke Rajković frankenštajnovski se kreirala Branka Rajković (1926.*, Mihajlo) od koje su ostali ime oca i nepouzdana godina rođenja, a od izbrisane Branke Rajaković (1925., otac Mile) preuzeto je mjesto rođenja. Prema starom, sada promijenjenom stanju izbrisana Branka Rajaković se na popisu nalazila prema jednom jedinom izvoru, nekakvoj izjavi iz 2015. godine. U istoj sada već zastarjeloj inačici popisa vjerojatno zahvaljujući izjavi iz 2014. godine je od muškarca po imenu Branko nastala žena Branka Rajković. Osim toga, ovim se još jednom potvrđuje da je glavni izvor podataka za mrežni jasenovački popis SZSJ64 tj. komunistički popis žrtava rata iz 1964. godine nepouzdan baš kao i njegova druga inačica BI.64. U ovom slučaju podatci izjave iz 2019. nepoznatog autorstva derogiraju dvije prethodne izjave koje su se pokazale netočnima, ali također i dva glavna izvora podataka za mrežni jasenovački popis. Znači te izjave su vrlo nepouzdan izvor podataka. Prema L64 su trojica imenom Branko Rajković. Rođeni su 1925., 1928. i 1927. godine. Prvoj „dvojici“ se otac zove Mile, a trećem Mihajlo. Znači ista imena kao i u slučaju očeva dvije Branke s prezimenima Rajković i Rajaković od kojih je po novom sastavljena nova Branka Rajković. Prema L64 samo je Mihajlov sin Branko stradao u Jasenovcu 1944. godine baš kao i Mihajlova kći Branka s mrežnog jasenovačkog popisa. Ovo nije presedan, već karikaturalna paradigma jasenovačkog popisa.

Kod nekolicine su ovim promjenama promijenjeni neki identifikacijski podatci. Kako je već gore navedeno kod većine su izvori novih podataka nekakve izjave. Primjerice, Ludvik Habura kod kojega je do sada bilo dvojbeno očevo me Ignac* nakon promjena ima novo prezime Haluza. Stevan Opsenica više nije iz većinski hrvatskog Bajmoka u Bačkoj, već navodno iz Clevlanda u SAD-u. Mile Nožinić je postaran za 5 godina, više nije iz Pobrđana kod Sunje, a ime mu je promijenjeno u Milan. Prema podatcima iz SZSJ64 i BI.64 u napomenama mrežnog jasenovačkog popisa Milan se prezivao Mnošenić i bio je Hrvat iz Starog Pračna kod Siska, a sada je postao Srbin Milan Nožinić također iz Starog Pračna. U L64 su trojica imenom Milan Nožinić i niti jedan nije stradao u Jasenovcu, ali zanimljivo da su dvojica iz Jošavice, a jedan iz Joševice. S takvom količinom nesputane imaginacije stvarno je čudno da na jasenovačkom popisu već nije sedmeroznamenkasti broj žrtava. Kod Marije Arač promijenjeno je očevo ime iz Milan u Đuro*. To dovoljno govori o pouzdanosti i vjerodostojnosti podataka s mrežnog jasenovačkog popisa. Od imena oca u ovom slučaju bi bilo zanimljivije čuti pojašnjenje autora o tome koji se izvor podataka skriva iza oznake POH2/18 koje nema u popisu kratica, a osim kod Marije Arač navodi se i kod Milana Gojaka. Kod Milana Milanova Pončića promijenjeno je prezime u Punčić. U skladu s trendom promjena povezanih s raznim Milanima kod Milana Matlekovića je promijenjeno psihodelično ime oca Šimp pa sad više ne će podsjećati na naziv albuma Shimpoo Pimpoo. Šimp je spomenut u jednom od prethodnih tekstova pa bi se na temelju toga i u slučaju nekih članova obitelji Morpurgo moglo zaključiti da se pažljivo prate revizionistički radovi. Slabe su šanse da se radi o znanstvenoj znatiželji ili želji za otkrivanjem istine, već su prije na djelu primarni instinkti preživljavanja.

Dvoje je potpuno novih žrtava na popisu. Milan Drašić navodno iz Zagreba, bez imena oca ili godine rođenja i smrti. Izvor ovih vrlo oskudnih podataka je nekakva izjava iz 2018. godine pa se tako nastavlja taktika gmizajućeg povećanja broja žrtava. Druga potpuno nova žrtva je Velinka Ćosić s Kozare iz općine Bosanska Dubica, rođena i ubijena 1942. godine. O lažnim dječjim žrtvama iz Jasenovca već su vrlo argumentirano pisali brojni autori kao T. Vuković, I. Vukić, R. Leljak i drugi pa se nije potrebno posebno referirati na ovaj slučaj dječje žrtve otkrivene 74 godine nakon rata.

Ukratko, tri lažne žrtve koje se nikada nisu niti trebale tamo naći maknute su s jasenovačkog popisa. Od dvije žene koje su po starijim podatcima bile muškarci kreirana je jedna iste vjerodostojnosti. Valjda kao protuteža za izbrisane s popisa dodane su dvije nove žrtve vrlo upitne vjerodostojnosti. Uglavnom ničeg novog na mrežnom jasenovačkom popisu osim što se novim promjenama broj žrtava neznatno smanjio na 83.811. Autorima popisa trebala su desetljeća da s popisa maknu poznatu slikaricu Tinu Morpurgo za koju je odavno znano da je ubijena u Srbiji. Poznato je nepoznato samo za one koji ne žele znati. Problem je što bar za sada i ne moraju.

* Mišljenja iznesena u kolumnama osobna su mišljenja njihovih autora i ne odražavaju nužno stajališta uredništva portala Narod.hr

Podržite nas! Kako bismo Vas mogli nastaviti informirati o najvažnijim događajima i temama koje se ne mogu čitati u drugim medijima, potrebna nam je Vaša pomoć. Molimo Vas podržite Narod.hr s 50, 100, 200 ili više kuna. Svaka Vaša pomoć nam je značajna! Hvala Vam! Upute kako to možete učiniti možete pronaći OVDJE

Izvor: narod.hr/Hrvatski tjednik