Regionalna organizacija zaštite potrošača (ROZP) izvijestila je danas javnost priopćenjem da grad Karlovac i Karlovačka županija mjesecima odugovlače rješavanje njihove prijave protiv dijela predstavnika stanara u Ulici Maksimilijana Vrhovca koji su nezakonito izbacili kontejnere za smeće iz namjenskih prostorija svojih zgrada kolektivnoga stanovanja zbog njihove prenamjene, a kontejnere su smjestili na ulicu i zelene površine.
U priopćenju ROZP podsjeća da je prije deset mjeseci podnio prijavu što do danas nije riješeno te ističe kako time “grad Karlovac i Karlovačka županija, uz ROZP, ignoriraju i hrvatske zakone”.
ROZP je ocijenio kako nije zanemarivo “ako grad ne poštuje rok od 60 dana za donošenje rješenja, pa ne donosi Rješenje po nalogu Karlovačke županije ni tri mjeseca nakon njihove drugostupanjske odluke”. U toj situaciji, ističe se, “ROZP ne može čak ni pokrenuti Upravni spor kod Visokog upravnog suda, već mora beskonačno čekati da grad i županija donesu svoja konačna rješenja”.
Napominju da, kao neprofitna organizacija civilnoga društva nema sredstava za pokretanje sudskoga spora i skupe odvjetnika, ali bi njihova Skupština mogla donijeti odluku da se podnesu prijave svim relevantnim tijelima da lokalna samouprava krši hrvatske i europske pozitivne propise, da bi se čuo glas potrošača jer je obveza ROZP-a da, sukladno Zakonu o zaštiti potrošača, štiti njihove interese. Naime, po Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima za prenamjenu djela prostorija u stambenim zgradama potrebna je suglasnost svih suvlasnika.
U priopćenju stoji kako se ROZP odlučio na prijavu protiv dijela predstavnika stanara zbog učestalih žalbi potrošača na samovolju predstavnika stanara. Spomenuti predstavnici stanara brane se pak tvrdnjama da su to učinili “voljom većine vlasnika stanova, jer su skupili 50 posto plus + jedan potpis”.
Međutim, objasnio je ROZP, takva praksa predviđena je za niz odluka, ali ne i za prenamjenu prostorija, jer ona premašuje redovito upravljanje.
Predsjednik ROZP-a Željo Tomašić pak dodaje kako “oni stanari koji uviđaju da je zauzimanje zelenih ili drugih javnih površina praksa protivna stečenom nivou kulture stanovanja šute u svom neznanju da se i njih trebalo pitati za dopuštenje, ili se ne usude usprotiviti jer znaju da se u takvim situacijama izlažu mobbingu predstavnika stanara, a nerijetko i prijetnjama”.