Slavonac Josip Senić još kao maloljetnik postao je član organizacije slobodarskog i domoljubnog Hrvatski nacionalni pokret i tako došao u sukob s jugokomunističkom vlašću. Godine 1956. bio je osuđen na dvije godine uvjetne kazne zbog neprijateljske djelatnosti.
Josip, osvjedočeni hrvatski domoljub, ubijen je od od strane komunstičkog jugoslavenskog režima i ‘sinova petokrake’- strašnog simbola pod kojim je ubijen najbolji cvijet hrvatske mladosti sve do uključivo Domovinskog rata. Zbog toga Hrvatska mora jednom zauvijek raskrstiti s totalitarnom i zločinačkom komunističkom tvorevinom, njegovim znakovljem i nasljeđem. Baš kako to traži i Ustav Republike Hrvatske riječima: “…na povijesnoj prekretnici odbacivanja komunističkog sustava…”.
To znači potpuno odbacivanje svega što je vezano uz jugoslavenski komunizam, uključivo i njegove simbole.
Josip Senić je kao mladić koji se borio za prava hrvatskog naroda, 1957. godine pobjegao u Italiju, a odatle je odselio u Australiju. Tamo je pristupio skupini mladih hrvatskih emigranata koja je osnovala Hrvatsko revolucionarno bratstvo koje je smatralo da se genocidna i totalitarna tvorevina Jugoslavija može srušiti samo revolucijom.
U dosjeu Josipa Senića, koji je pohranjen u Hrvatskom državnom arhivu, stoji: “29. 5. 1969.: Konzultacija u Osijeku po pitanju operativno – tehničkih mjera prema Seniću. Prisutan S.Š. Osnovni zadatak: likvidacija kao jedina ispravna mjera. U tu svrhu radi se na pronalaženju pogodne osobe. Ima se u vidu mogućnost veze “Prijatelj” iz Australije. Spremni smo ga najljepše primiti i osigurati ugodan boravak…”.
Zatim: “Osijek, 2. 3. 1971. Neposredno u vezi s ciljem obrade – izvršenje specijalnog zadatka – angažiramo se na pronalaženju podesne osobe za izvršenje ovoga zadatka. Prethodna kombinacija s vezom “Prijatelj” je u toku. “Prijatelj” se sada nalazi u SR Njemačkoj. Operativni radnik D.I:” (Napomena: iz citata izostavljena puna imena i prezimena te dani samo inicijali.)
Kad je 10. ožujka 1972. upravitelj dotične gostionice u Wieslochu kod Heidelberga ušao u sobu u kojoj je Senić spavao, zatekao je Senića mrtvog. Prvo je ubijen s dva metka u glavu, a nakon toga mu je komunistički ubojica mrtvom ritualno prerezao grkljan, slično kao što je Stjepanu Đurekoviću sjekirom raskoljena glava.
Nakon što je ubio Senića, ubojica je pregledao njegove stvari i neke dostavio centrali hrvatske Udbe u Zagrebu.
Prošle godine Senićevi štovatelji, prijatelji i suborci za hrvatsku državu su obilježili dan njegove smrti. Danas su ovi ljudi i borci za prava hrvatskog naroda potpuno odstranjeni iz hrvatskog javnog i političkog života u kojem čelna mjesta, prema svjedočenju Željka Kekića i mnogih drugih, ključna mjesta zauzimaju ljudi iz kruga koji su bili na drugoj strani od Josipa Senića:
