Svetkovinu Krista Kralja slavimo u posljednju nedjelju prije početka Došašća. Tu je svetkovinu ustanovio papa Pio XI. u svojoj enciklici “Quas Primas” 11. prosinca 1925.
Bio je to njegov odgovor na tadašnji rast sekularizma te širenje bezbožnog nacizma i komunizma koji su nijekali Kristov suverenitet.
Povod je bila proslava 1600. godišnjice prvog općeg sabora održanog 325. u Niceji.
Puno ime blagdana je Svetkovina Gospodina našega Isusa Krista Kralja svega stvorenja.
Svetkovina se slavila posljednje nedjelje listopada, a nakon Drugog vatikanskog sabora papa Pavao VI. prebacio ju je 1969. na posljednju nedjelju prije početka Došašća, što je obično krajem studenoga.
Odabrano mjesto u kalendaru (završetak crkvene godine!) želi vjernika podsjetiti da je Krist i njegovo nebesko kraljevstvo cilj vjerničkog zemaljskog putovanja. I došašće vjernika podsjeća na konačni dolazak Krista Kralja, na koncu svijeta.
Kristovo kraljevstvo je, naime, početak i cilj cjelokupne povijesti i svakog čovjeka, prema riječima svetopisamske knjige koja se zove Otkrivenje ili Apokalipsa: “Ja sam Alfa i Omega, Prvi i Posljednji, Početak i Svršetak.”
