Svetac, mistik i pustinjak iz Libanona, iz čijeg groba je izbijalo svjetlo, a nakon ekshumacije iz njegova tijela je tekla neobična tekućina slična kombinaciji znoja i krvi zbog čega su mu mijenjali habit dva puta tjedno. Medicinski stručnjaci su ustvrdili da se radi o nadnaravnom, neobjašnjivom fenomenu. Komadi odjeće kojim se dotaklo tijelo sveca (relikvije) prema svjedočanstvima – bili su uzrokom čudesnih ozdravljenja.
Svećenika redovnika Libanonca Charbela Machlufa proglasio je papa Pavao VI. blaženim 5. prosinca 1965. a svetim 9. listopada 1977. godine. Brojna obraćenja postignuta su njegovim zagovorom. Veliki je zaštitnik obiteljske molitve i časti se kao Svetac mira. Danas je iznimno štovan u cijelom katoličkom svijetu od Meksika preko Brazila do Australije.
Tko su maroniti kojima je pripadao sveti Libanonac?
Kršćanska crkva Istoka (Libanona) koja se nikada nije odvojila od Petrove Stolice. Maroniti su jedni od sjedinjenih Istočnih Crkava, kojima je biskupijski poglavar, Patrijarh, stolovao neko vrijeme u Antiohiji. Oni imaju svoje istočne obrede, a čuvaju čistoću Vjere i Sakramenata. Ime im potječe od pustinjaka Marona koji je umro na glasu svetosti u petom stoljeću, prije 423. godine. Maroniti su tijekom povijesti teško trpjeli u progonima od muslimana, koji su često provaljivali da pljačkaju, ubijaju i odvode u ropstvo. Za samu Crkvu Maronita značajna je ličnost Šar Allia, koji je bio izabran za biskupa u Beyrutu 1716. godine. Ivana Marona drže utemeljiteljem Maronitske Crkve, a Šar Alli je bio reformator posebno u odnosu na ustrojstvo samostana.