Prije 25 godina poginuo je Darko Babić Drc, pripadnik 1. pješačke bojne 2. gardijske brigade, čuvenih ‘Crnih mambi’. Smrt ga je zatekla 1992. godine na dubrovačkom ratištu, točnije, na brdu Timun. Ovaj rođeni Zagrepčanin, dečko s Trešnjevke, jedan je od tisuća neznanih junaka koji su položili svoj život za slobodu hrvatskog naroda.
U rano jutro 26. kolovoza hrvatske snage napale su brdo Timun s koje se može kontrolirati cesta prema Trebinju, a napad su izvršile baš ‘Crne mambe’. Brdo je osvojeno, a srpske snage su uzvratile vrlo jakim topničkim napadom, pa je vrh Timuna gorio od granata. Timun je goli kamen bez ikakvog zakona, te su geleri letjeli svuda. Darkov prijatelj Zlatko Ivić dobio je 47 gelera od kojih je jedan prošao kroz glavu, a teško su bili probijeni i desni bubreg i plućno krilo. Njima u pomoć dolazila je grupa suboraca među kojima je bio i Darko. Došavši na samo dva metra od Zlatka pokosila ga je granata. Zlatko svjedoči da je u tim trenucima već, onako ranjen i na umoru, razmišljao o samoubojstvu da ne bi pao Srbima u ruke. Sa sjetom svjedoči kako su posljednje Darkove riječi prije smrti upravo bile poziv u pomoć preko motorole koja je spasila teško ranjenom Zlatku život.
„Poginuo je od granate, svega dva metra od mene. U tom trenutku i ja sam se onako izranjavan samo poželio ubiti. Ipak, sanitet je stigao do mene i nekako su me spasili. Na žalost, Darku nije bilo pomoći“, govori danas Zlatko Ivić.
Mladi Zagrepčanin, Darko Babić Drc, je ostavio svoj život na vrućem kamenu juga Hrvatske kao trajni zalog budućim generacijama da poštuju i sjećaju se teško stečene slobode i njenih junaka koji su je stvorili.
*Tekst je napisan u spomen na neznane junake Domovinskog rata
