Foto: fah

Već je mnogo pisano o jasenovačkom popisu koji na svojim mrežnim stranicama održava Javna ustanova Spomen-područje Jasenovac (JUSP) i za koji je uvjerljivo pokazano da predstavlja svojevrsnu masovnu prevaru jer je poimenično navedeno preko tisuću lažnih žrtava (Pouzdanost, popunjenost i samodosljednost ‘Poimeničnog popisa žrtava KCL Jasenovac 1941.-1945.’, Istraživanje pokazalo – popis žrtava u Jasenovcu nije vjerodostojan!, ‘Poimenični popisa žrtava KCL Jasenovac 1941.-1945.’ i njegovo nepodudaranje s izvorišnim dokumentima, Kolika je cijena nepravilnosti popisa jasenovačkih žrtava?, Skriva li Slavko Goldstein namjerno istinu ili nije dovoljno sposoban za njezino otkrivanje?, Što se točno događalo s mrežnim jasenovačkim popisom do lipnja 2015. godine?, Židovsko pomaganje Hrvatskoj, Znači li odlazak u inozemstvo smrt?, Koliko treba vjerovati lažljivcu?, Mrežni jasenovački popis: Svaka dodatna informacija vezana uz taj popis od velikog je značaja, Jesu li partizani krivi za neke jasenovačke žrtve?, (Ne)kulturni mačak u vreći, Jasenovački popis – laž poželjnija od istine?, Jasenovac – slučaj Pilc i Jasenovačka pljačka novaca Ministarstva kulture i Jasenovački popis: Manipulacije s poznatima i slavnima, Korištenje žrtava Auschwitza za jasenovački popis, Jasenovac i memorandumska hrestomatija i Slavko Goldstein – tragika, mitomanija i laž i Crveni kustosi mogli bi na popis žrtava uskoro uvrstiti crvenkapicu i vuka, Jadovno u bezdanu mitova – beskrajna proizvodnja laži, Laganje o Borisu Tadiću i Jasenovcu, Jadovno i Jasenovac ili Ogigija, Jasenovac – Jadovno 947, Jasenovački kaleidoskop, Jasenovac.con – svaka slučajnost isključena, UDAR – Tko su danas ustaše?, Jasenovac na raskrižju, Jasenovački panoptikum i Mrežni jasenovački popis: Masovna prijevara na koju se troši novac, a koju nitko ne želi ispraviti). U prethodnom članku na tu temu navedeni su mnogi primjeri osoba koje se nalaze na tom popisu, iako su preživjele Drugi svjetski rat i umrle godinama i desetljećima kasnije. Do podataka o tim osobama se došlo pregledom javno dostupnih podataka te dodatnim istraživanjem i ispitivanjem na prikladnim mjestima i kod odgovarajućih osoba s potrebnim informacijama. Sličnu metodologiju su već koristili i neki drugi autori kao primjerice Tomislav Lipak pa se metodološki radi o narodski rečeno toploj vodi, a jedina novina su novi pronađeni podaci. Kako je prva lažna žrtva u prethodnom članku bila iz Stare Krivaje, u ovom članku bi zgodno bilo krenuti od susjednog sela. Radovan (u JUSP-u naveden kao Rade) Žigić, sin Save i Petre, rođen u Novoj Krivaji 1935. godine nije ubijen kao dijete 1942. godine u Jasenovcu, već je umro 1997. godine. Zanimljivo je da se u jasenovačkom popisu nalazi i Radmila Žigić. Na prvi pogled prema imenu oca, mjestu i godinama rođenja moglo bi se reći da su Rade i Radmila Žigić brat i sestra, ali osim činjenice da je Rade Žigić umro 1997. u nezavisnoj Hrvatskoj „samo“ 45 godina nakon navodne smrti u Jasenovcu problematično je i to da u napomenama kod Rade piše Rada što priliči ženskoj inačici imena Radmila. Na takvim „sitnicama“ su izgrađeni mitovi o preko 20.000 ubijene djece. Miloš Tubić, sin Đure i Draginje, rođen u Čapljanima 1914. godine nije ubijen u Jasenovcu 1943. godine, već je proglašen mrtvim s 1956. kao godinom smrti. Ivana Šandori (u JUSP-u se kao prezime navode Šandor i Šandori), kći Viktora i Elze, rođena u Slavonskom Brodu 1910. godine nije ubijen u Jasenovcu 1941. godine, već je umrla 1962. godine. Hugo Rechnicer (u JUSP-u se kao prezime navodi Rechnicer i Rechnitzer), sin Alberta, rođen u Sarajevu 1913. godine nije ubijen 1942. godine u Jasenovcu, već je umro 1976. godine. U digitalnom arhivu Yad Vashema je inače samo jedan podatak o traženom Hugu Rechnitzeru i to iz velikosrpskog pamfleta „Spisak žrtava rata“. Đurđica (u JUSP-u navedena kao Đurđa) Weis (u JUSP-u se kao prezimena navode Weis i Weiss), kći Aleksandra i Klotilde, rođena u Zagrebu 1906. godine nije umrla 1943. godine u Jasenovcu, već je umrla 1956. godine. Ime Đurđe Weiss ne nalazi se u digitalnom arhivu Yad Vashema. U napomenama mrežnog jasenovačkog popisa je kod nje navedena alternativna godina smrti 1945., a trenutni podatak o godini smrti u digitalnom obrascu 1943. je prema podacima iz „antifašističkog“ projekta Dotrščina iz 1980-ih i nema oznaku zvjezdice za nepouzdanost (*). Čini se da bi prema podacima koje sadrži cijeli projekt trebao biti označen zvjezdicom nepouzdanosti. Kad je već razotkrivena lažna jasenovačka žrtva Đurđa Weiss, možemo spomenuti i još dvojicu Weissa s jasenovačkog ppisa. To su Đurica-Đura Weiss iz Rume u Srijemu, navodno rođen 1935.* ili prema napomenama 1930. i Đuro Weiss iz Slavonskog Broda navodno rođen nepuzdano određene 1908.* ili prema napomenama 1914. Obojica su navodno stradala 1942. u Jasenovcu. Za niti jednog od te dvojice navedenih osim podataka iz notornog srpskog pamfleta „Spisak žrtava rata“ nema drugih podataka teneljenih na iskazu rođaka ili židovskih organizacija. Đuro Weiss je prema godini rođenja sličan jednom Đuri Weissu rođenom 1931. u Subotici, živio je u Somboru, na temelju podataka jedne organizacije preživjelih Židova iz Jugoslavije stradao je u Auschwitzu 1944. Moglo bi se zaključiti da su združene snage jugoslavenskih i srpskih „antifašista“ sudeći prema podacima u memorandumskom pamfletu „Spisak žrtava rata“ uspjele od te jedne žrtve kreirati petoricu Đura, Đorđa. Đerđa Weissa/Vajsa samo mijenjajući tj. manipulirajući podacima o mjestu rođenja i boravka (Subotica, Sombor, Senta) te varijacijama imena oca Ernest i Erne pa čak i navodeći Erne kao ime majke. U „Spisku“ se navode dvije navodne žrtve imena Đuro Vajs kojih je navedeno isto ime oca Josip, a kod jednog je navedena i godina rođenja 1912. što se samo za dvije godine razlikuje od godine rođenja Đure Weissa iz Slavonskog Broda spomenutoj u napomenama jasenovačkog popisa. Zanimljivo je da se u „Spisku“ niti kod jednog od navedenih ne spominje da je stradao u Jasenovcu. Prema tim podacima Đuro Weiss (1912.) stradao je u Osijeku u listopadu 1942., a drugi Đuro Weis kod kojeg nije navedena godina rođenja navodno je stradao u logoru 1945., a ne 1942. kako se navodi u mrežnom jasenovačkom popisu. Ime logora u tom slučaju nije navedeno. Znači čak niti notorni srpski pamflet ne navodi da su stradali u Jasenovcu, ali očito nepoznati odnosno nedostajući podaci ne predstavljaju problem pravovjernim projugoslavenskim antifama u Hrvatskoj. Pavao Lemić, sin Mate i Marije, rođen u Kvartama kod Perušića u Lici 1913. godine nije ubijen 1944. godine u Jasenovcu, već je umro 1964. godine. Isak Levi, sin Jude i Estere, rođen 1897. godine u Sarajevu, nije ubijen 1942. godine u Jasenovcu, već je umro 1948. godine u bolnici. Podatke o tome da je navedeni Isak Levi preživio rat u svojim istraživanjima po hrvatskim arhivima našla je i Ester Gitman te ih je javno objavila. To znači da nije problem naći, već htjeti. U srpskom „Spisku“ navedena su dvojica imenom i prezimenom Isak Levi iz Sarajeva kojima se otac zove Juda i rođeni su jedan 1897. kao i lažna jasenovačka žrtva i drugi navodno samo dvije godine stariji rođen 1895. i obojica se nalaze na jasenovačkom popisu. Osim prilike da se ocrne Hrvati drugi motiv bi mogao biti da se Isak Levi iz Beograda, sin Jude, rođen oko 1890. godine i ubijen u beogradskom logoru Topovske šupe, znači još jedna od žrtava iz srpskih logora smrti, diskretno prebaci Hrvatima. Vladimir Očić, sin Franje i Brigite, rođen u Krapini 1896. godine nije ubijen Jasenovcu 1942. godine, već je umro 1960. godine.

Ova podudaranja su bila jednostavna – u mrežnom jasenovačkom popisu i podacima do kojih se došlo istraživanjem podudarali su se ime, prezime, ime oca, mjesto i godina rođenja. No kao što je već više puta pokazano, u mrežnom jasenovačkom popisu je mnogo pogrešnih podataka. Uzmimo primjer Stanislava Ilakovca, poznatog farmaceuta rođenog 1883. godine u Vinkovcima o kojem se na Internetu može pronaći mnogo informacija, npr. u Hrvatskom bibliografskom leksikonu na adresi http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=8350, ali i na brojnim drugim stranicama. On je najvjerojatnije stradao u Jasenovcu i na mrežnom jasenovačkom popisu ga i navode kao žrtvu, ali umjesto 1883. godine mu je kao godinu rođenja navedena 1884. i to bez ikakve napomene da se možda radi o 1883. Ako mrežni jasenovački popis nema točne podatke za poznate osobe što ovdje zapravo i nije prvi put pokazano, kako onda očekivati da budu točni podaci za manje poznate osobe? Izgleda da se podaci na popisu baš i ne provjeravaju u žurbi za „pronalaženjem“ što većeg broja jasenovačkih žrtava.

Osim što očito postoje osobe za koje su navedeni krivi podaci bez da je u napomenama dana ikakva alternativa, kod mnogih osoba su primjerice alternative godine rođenja u napomenama ipak navedene. Zanimljivo je da razlike u tim godinama mogu biti poveće te u nekim slučajevima vjerojatno niti nisu slučajne. Ako se izdvoje sve osobe s navedenim godinama rođenja i njihovim alternativama navedenima u napomenama te ako se gledaju apsolutne razlike pri čemu se kod više alternativa uzima samo ona najbliža navedenoj godini rođenja, dobiva se razdioba kao na prvoj slici.

histogram

Kao što je donekle i za očekivati, što je veća apsolutna razlika, to je broj osoba s takvom razlikom manji uz nekoliko iznimaka. Na razlikama od 10, 20 i 30 moguće je primijetiti nagle poraste u odnosu na prethodne razlike. Ovo se može jednostavno objasniti pretpostavkom da je netko slučajno ili namjerno pogrešno napisao samo znamenku desetica. Primjerice, ne zna se je li Đuja Alavuković iz Benkovca kraj Okučana, sin Gavre, rođen 1876. ili 1886. godine. Iako na slici nije vidljivo, postoje i razlike od 50 i 100 godina. Tako se ne zna je li Isak Romano iz Sarajeva, sin Avrama, rođen 1856. ili 1936. godine, a za Deboru Katan iz Splita, kći Salomona, nije sigurno je li rođena 1832. ili 1932. godine. Stoljetna pogreška kao u slučaju Debore Katan mogla bi se opravdati zatipkom, ali radi se o nebrizi, nemaru i nesposobnosti, a „pogreška“ kod Isaka Romana posljedica je nekritičkog preuzimanja podataka iz komunističkih i srpskih pamfleta. U srpskom „Spisku“ nalaze se dvojica Isaka Romana, otac Avram, rođeni 1856. i 1936. za koje nema potvrde u digitalnom arhivu Yad Vashemu u iskazima rodbine ili židovskih organizacija. Ovo su samo primjeri za sumnje koje su navedene u samom popisu, a na temelju primjera Stanislava Ilakovca pravo je pitanje koliko je zapravo još podataka o godinama rođenja pogrešno zapisano bez da je u napomenama dana ikakva alternativa. Kod traženja podudaranja zbog tako lošeg stanja i opće pomutnje oko godina rođenja ne samo da se može, nego se i mora uzeti u obzir da godine rođenja navedene na mrežnom jasenovačkom popisu i godine rođenja pronađene istraživanjem u različitim izvorima mogu itekako varirati.

Da nešto nije u redu s godinama rođenja navodnih žrtava iz jasenovačkog popisa vidi se iz histograma na drugoj slici na kojem su vidljive anomalije u vidu naglog skoka broja godina rođenja žrtava. Te anomalije su podudarne s „okruglim“ godinama tj. počecima desetljeća i stoljeća. Maksimalna anomalija podudarna je s 1900. godinom, a na temelju navedenih podataka može se zaključiti da se radi o otklonu od trenda podataka za oko 150%. Dio navedenih anomalija dolazi u parovima uvijek unutar odstupanja od 2 godine. (npr. 1880./1882.). Najizgledniji uzroci takvih anomalija mogle bi biti manipulacije podacima žrtava, a razlozi mogu biti kreiranje papirnatih žrtava te izmišljanje podataka koji nedostaju ili su nepouzdani. Može se uočiti i jedno grupiranje anomalija koje odudara od principa „decenijskih“ odstupanja, a pojavljuje se između 1922. i 1928. Pretpostavka je da bi se kod te grupe anomalija moglo raditi o posljedicama umjetnog povećanju broja djece žrtava. Broj podataka u anomalijama je oko 9500 što znači da je najmanje kod tolikog broja žrtava s jasenovačkog popisa podatak o godini rođenja tako manipuliran ili izmišljen, a to je više od 11% svih žrtava s jasenovačkog popisa. Tome treba dodati i preko 5300 žrtava s jasenovačkog popisa kod kojih godina rođenja uopće nije navedena, uz napomenu da kod skoro 2600 tih navodnih žrtava nisu navedeni ime ili prezime, a kod nekih niti jedno od toga. To znači da su kod 18% tj. kod skoro petine svih navodnih žrtava iz Jasenovca podaci o godini rođenja manipulirani, izmišljeni ili uopće nisu navedeni.

godine_raspodjela_jusp_s-tekstom

Nakon što je utvrđeno i objašnjeno kako godinama rođenja u mrežnom jasenovačkom popisu treba pristupati sa značajnom dozom opreza, ima smisla navesti primjere osoba za koje se istraživanjem može doći do nešto drukčijih podataka o godini rođenja dok su svi ostali podaci podudarni. Krenimo za početak s primjerima osoba kod kojih je apsolutna razlika u godini rođenja samo jedna godina. Manda Borilović, kći Josipa i Mande, rođena u Bošnjacima 1926., odnosno 1925. godine nije ubijena u Staroj Gradiški 1943. godine, već je umrla 1996. godine. Marija Kovačić, kći Antuna i Terezije, rođena u Zagrebu 1916. odnosno 1915. godine nije ubijena u Jasenovcu 1944. godine, već je umrla 1983. godine. Petar Pajić, sin Milana i Ljubice, rođen u Jagrovcu 1932. odnosno 1933. godine nije ubijen u Staroj Gradiški 1942. godine, već je umro 2003. godine. Bogdan Šalindrija, sin Milana i Ljube, rođen 1929. odnosno 1930. godine u Mlaki nije ubijen u Staroj Gradiški 1942. godine, već je umro 2011. godine. Momčilo Borović, sin Nikole i Milice (JUSP ne navodi ime oca), rođen u Golubiću 1938. odnosno 1937 godine nije ubijen u Jasenovcu 1942. godine, već je umro 2011. godine. Pane Jovandić, sin Jove (JUSP ne navodi ime oca), rođen Bjelanovcu 1885. odnosno 1886. godine nije „nestao“ (po JUSP-u to znači smrt) u Staroj Gradiški 1942. godine, već je umro 1962. godine. Stoja Jovandić, kći Arana i Draginje (JUSP ne navodi ime oca), rođena u Bjelanovcu 1900. odnosno 1901. godine nije nestala u Staroj Gradiški, već je umrla 1979. godine. Franjo Komušar, sin Josipa i Jagice (JUSP ne navodi ime oca), rođen 1905. odnosno 1904. godine u Zagrebu nije ubijen u Jasenovcu 1944. godine, već je umro 1984. godine. Stjepan Radenić, sin Josipa i Bare (JUSP ne navodi ime oca), rođen u Zagrebu 1906. odnosno 1907. godine nije ubijen u Jasenovcu 1945. godine, već je umro 1959. godine. Milka Rašić, kći Stevana i Stanice (JUSP ne navodi ime oca), nije ubijena u Staroj Gradiški 1942. godine, već je umrla 2002. godine. Lazar Dujić, sin Ljube i Jelene, rođen u Klakaru Donjem 1929. odnosno 1928. godine nije ubijen u Jasenovcu 1942. godine, već je umro 2009. godine. Stevo Đurđević, sin Ljube, rođen u Valpovu odnosno s druge strane Drave u obližnjem Bolmanu 1930. odnosno 1929. (i u napomenama se nudi taj podatak) nije ubijen u Jasenovcu 1942. godine, već je umro 1997. godine. Đuro Mišković, sin Jelene, rođen 1902. odnosno 1903. godine u Dalju istočno od Osijeka odnosno obližnjoj Dardi sjeverno od grada nije ubijen 1942. godine u Jasenovcu, već je umro 1972. godine. Za Iliju Miškovića navodno rođenog 1923. godine se u mrežnom jasenovačkom popisu ne navode ni ime oca ni mjesto rođenja, ali se tvrdi da je ubijen 1942. godine u Jasenovcu pri čemu su kao izvor podataka navedene Popisnice Anketnog odbora za utvrđivanje istine u Vojvodini (AOISV) iz 2008. godine. To znači da bi podatke o Iliji Miškoviću trebalo tražiti u Vojvodini i zaista, moguće je saznati da je rođen 1922. godine u Monoštoru, pretežno šokačkom naselju u Bačkoj (znači u Vojvodini), sin Drage, ali je umro tek 1951. godine.

To su bili samo neki primjeri osoba za koje se uspjelo pronaći neovisnu potvrdu o godini rođenja koja se od one navedene u mrežnom jasenovačkom popisu razlikuje za jedan. Nastavimo s primjerima osoba gdje je ta razlika jednaka dva. Zvonimir Bišćan, sin Ivana i Ane, rođen u Zagrebu 1925. odnosno 1923. godine nije ubijen u Jasenovcu 1945. godine, već je umro 1998. godine. Petar Dabić, sin Stevana i Ane, rođen u Komogovini 1906. odnosno 1904. godine nije ubijen 1942. godine u Jasenovcu, već je umro 1979. godine. Ljuba Ivičić, kći Mile i Marte, rođena u Popovcu 1913. odnosno 1911. godine (u ovom slučaju se ta alternativa navodi i u napomenama) nije ubijena u Jasenovcu 1942. godine, već je umrla 1949. godine. Aron Kabiljo, sin Jakoba i Beje, rođen u Sarajevu 1910. odnosno 1912. godine nije ubijen 1941. godine u Jasenovcu, već je umro 1985. godine. Kata Petrović, kći Ane (JUSP ne navodi ime oca), rođena 1902. odnosno 1904. godine u Valpovu nije ubijena 1942. godine u Jasenovcu, već je umrla 1970. godine. Mijat Salopek, sin Mike i Dragice, rođen 1915. odnosno 1913. u Oštarijama nije ubijen 1941. godine u Jasenovcu, već je umro 2005. godine. Jovo Tatalović, sin Rade, rođen 1896. odnosno 1894. godine u Drežnici nije ubijen 1941. godine u Jasenovcu, već je umro 1983. godine. Bosiljka Bjelivuk, kći Stevana odnosno Stefana, rođena Jagrovcu 1913. odnosno 1915. godine nije ubijena u Staroj Gradiški 1942. godine, već je umrla 2001. godine. Milenko Rajlić, kći Pavla odnosno Pave i Pele, rođen 1918. odnosno 1920. godine u Malim Bastajima nije ubijen u Jasenovcu 1942. godine, već je umro 1990. godine. Jovan Romčević, sin Pavla i Evice, rođen u Stipanu 1926. odnosno 1928. godine nije ubijen u Jasenovcu 1941. godine, već je umro 1990. godine. Pela Grašar, kći Gliše i Milice (JUSP ne navodi ime oca), rođena u Dragoviću 1908. odnosno 1910. godine nije ubijena u Staroj Gradiški 1942. godine, već je umrla 1977. godine. Ovdje treba naglasiti da su u mrežnom jasenovačkom popisu dani podaci za još jednu Pelu Grašar iz istog sela rođenu 1916. godine također bez navedenog imena oca, a prema gore navedenim podacima može se zaključiti i zašto. Stjepan Lisak, sin Andrije i Magdalene (JUSP ne navodi ime oca), rođen u Šagudovcu 1915. odnosno 1917. godine nije ubijen u Jasenovcu 1945. godine, već je umro 1992. godine. Milenko Jakšić, sin Nikole, rođen u Moravicama (nekadašnje Komorske i Srpske Moravice) 1925. odnosno 1927. godine nije ubijen u Jasenovcu 1941. godine, već je umro 1993. godine. Iz godina rođenja navedenih osoba se vidi da se značajan dio njih zapravo odnosi na navodne dječje žrtve Jasenovca i iz toga se može zaključiti da je moguće da su neke od njih još i danas uvijek žive.

Da su neke navodne dječje žrtve Jasenovca lažne priznaju i sami jasenovački kustosi. Primjerice, 17. listopada 2016. godine s popisa su uklonjeni Aleksa, Milan, Simo i Đorđe Bardak – svi rođeni u mjestu Klakar Donji i svi navodno ubijeni u Jasenovcu 1942.. Međutim, na popis su istovremeno dodani Lazar Stefanović, Miroslav Popović i Stjepan Curić. Ove slučajeve ima smisla dodatno komentirati. Što se tiče uklonjenih Bardaka, kod trojice se je navodilo ime oca Stjepan, a svi podaci o žrtvama su bili iz istog izvora memorandumskog pamfleta s fantazmagorijom o Jasenovcu kao grobnici 19.432 djevojčice i dječaka. Neuvjerljivost tih podataka očito je vidljiva i autorima jasenovačkog popisa, a vrijeme će pokazati jesu li ove lažne žrtve izbrisane za stalno ili samo privremeno iz taktičkih razloga ne bi li se pojavile nakon određenog vremena pročišćene navodnim izjavama svjedoka očevidaca 70 ili 100 godina nakon rata. Nije jasno zašto u ovom slučaju prema istim kriterijima također nisu izbrisani s popisa i Mara, Milica i Sekula Bardak – svi iz istog memorandumskog izvora kao i izbrisani. U jasenovačkom popisu je još uvijek Časlava Bardak, beba prema navodima u napomenama ubijena 22.09.1942. kod koje se navodi ime oca Stjepan. Iste ili slične godine rođenja kao Časlava su Milica i Milja Bardak kojima se kao otac navodi Stevo, a prema napomena se može zaključiti da su Milica i Milja rođene iste godine i da je ime ne samo slično već potpuno isto Milica što piše u starijim verzijama podatka o ovoj navodnoj žrtvi. Kod „obje“ Milice/Milje u popisu piše da su također navodno ubijene 22.09.1942. Dakle u ovom slučaju se najvjerojatnije radi o dupliranju podataka uz kasnije izmjene osobnog imena. Prema napomenama iz mrežnog jasenovačkog popisa 22.09.1942. ubijeno je još dvoje male djece prezimena Bardak, Ostoja i Petar, a u oba slučaja se navodi ime oca Stevo. U jasenovačkom popisu nalaze se i sudeći prema imenima, godinama starosti i mjestu rođenja vjerojatni očevi ovih navodnih dječjih žrtava Stjepan i Stevo Bardak. Prema trenutnim podacima Stjepan je rođen 1908., a Stevo 1910.* što je označeno kao nepouzdan podatak od samih autora popisa, a u napomenama piše da je Stevo također rođen 1908., a „obojica“ su ubijena baš istog dana 22.09.1942. pa bi se moglo zaključiti da se ustvari radi o istoj osobi. Imena očeva su im različita, ali kod Stjepana je ime oca Đoko u tipično već na temelju brojnih prethodnih iskustava sumnjivom XXXO obliku. Znači broj žrtava se ne uvećava samo tako da se na popis dodaju osobe koji tamo nisu uopće stradale, već se neke osobe jednostavno umnože jednostavnom i kozmetičkom promjenom nekih podataka. U nekim drugim slučajevima se osobe jednostavno kopiraju. Primjerice, zašto je Rajko Stanković, sin Bože, rođen 1914. godine u mjestu Hrge naveden dva puta s točno svim istim podacima i točno svim istim nepouzdanostima? On nije naravno jedini „klon“, već samo od mnogih takvih primjera.

No vratimo se na novododane žrtve. Otto Grün, nova žrtva u mrežnom jasenovačkom popisu, rođen je navodno 1919.*, dakle prema nepouzdanom podatku što priznaju i sami autori popisa. Iz napomena se vidi da se ova žrtva nalazi na diskreditiranom komunističkom popisu iz 1964. godine, a da su novi izvori „istraživanja“ Melite Švob i izjava svjedoka iz 2016. godine. U napomenama su navedene starije verzije godine rođenja 1920. i 1922. Zašto su promijenjene? U digitalnom arhivu Yad Vashema se nalaze dva zapisa o Ottu Grünu, rođenom 1922. iz Brna/Brünna u Moravskoj/Češkoj, deportiran 1941. u geto Theresienstadt, zatim 1942. u Latviju, a u jednom zapisu piše da je stradao 1944. u Auschwitzu. Od navodne jasenovačke žrtve razlikuje se osim po mjestu rođenja i po imenu oca Alfred u odnosu na Aleksandar. Da tu ima više od slučajnosti može se vidjeti i u slučaju drugog Otta Grüna iz jasenovačkog popisa, rođenog navodno 1900.* i ta je godina od autora popisa označena kao nepouzdana, a u napomenama piše stariji podatak da je rođen 1894. To je podatak iz već prije spomenutog diskreditiranog komunističkog popisa iz 1964. na kojem se temelje podaci o 3/4 svih žrtava s jasenovačkog popisa. Međutim, u komunističkom popisu iz 1964. godine i u srpskom pamfletu iz 1992. godine nalazi se podatak o Ottu Grünu rođenom 1900., ostali podaci su isti. Trenutni Otto Grün iz jasenovačkog popisa, rođen 1894,*/1900., a kao i u prethodnom slučaju ti se diskreditirani podaci iz komunističkih i velikosrpskih izvora polako pokušavaju zamijeniti istima ili malo promijenjenima iz drugih izvora ne bi li se dobio privid znanstvene prihvatljivosti I autentičnosti. U digitalnom arhvu Yad Vashema nalazi se Otto Grün rođen 1892. iz Praga u Češkoj, također deportiran u geto Theresinestadt, a kasnije u Minsk u današnjoj Bjelorusiji. Brojni su slučajevi ovakvih „blizanaca“ iz drugih logora s onima iz Jasenovca. Paradoksalno je da u Yad Vashemu postoje podaci o bar jednom, a možda i o dvojici Otta Grüna za koje postoje uverljiviji podaci da su možda stradali u Jasenovcu, ali oni se na nalaze na popisu. Nova žrtva s popisa Ema Grün je prema nepuzdanom podatku rođena 1887.* ili prema napomenama 1893., iz Vinkovaca i to nije jedini nepouzdan podatak. Autori popisa nisu sigurni je li stradala u Staroj Gradiški ili Jasenovcu. Zanimljivo je da je u srpskom pamfletu „Spisku žrtava rata“ navedeno da je Ema Grün rođena 1893. godine. U Yad Vashenu je jedan iskaz rođaka da je Ema stradala u Jasenovcu, ali nema navedene godine rođenja i imena oca pa se ne može sa sigurnošću reći da se radi o istoj osobi, ali to bi se moglo pretpostaviti prema imenu svjedoka. Međutim, taj iskaz je iz 1998. godine, nije iz prve ruke i upitno je koliko je kontaminiran pod utjecajem medijskih spinova. U Yad Vashemu je još jedna Ema Grün iz Bačke Palanke, stradala u Auschwitzu, ali izvor je srpski pamflet „Spisak“ kojem se ne može vjerovati, a to potvrđuje jedan podatak iz Yad Vashema prema kojem je po podacima nevjerojatno slična Ema Grün iz Praga deportirana u geto Theresienstadt, a stradala je u logoru Birkenau. Kao da je netko prepisivao podatke iz Terezinske knjige mrtvih i stvarao od njih žrtve iz Jugoslavije. Još jedna nova žrtva Egon Grün, rođen 1922.*, također nepouzdan podatak, ali zanimljivo da u napomenama ne piše alternativna godina rođenja. U Yad Vashemu je podatak prema kojem je Egon Grün star 18 godina stradao u Jasenovcu 1941. , zapis je prema iskazu iz 1998. od istog već prije spomenutog sekundarnog svjedoka. U jasenovačkom popisu je još jedan Egon Grün, rođen 1898. u Požegi, stradao navodno 1941.* godine. Nije jasno zašto je ta godina smrti označena kao nepouzdana kad se u napomenama tri puta navodi da je stradao 11.11.1941., datum na koji u nekim državama počinje fašnik. Isti podatak o Egonu Grünu iz Požege nalazi se u komunističkom popisu iz 1964. i velikosrpskom „Spisku žrtava rata“, ali tamo se nalaze podaci o još jednom Egonu Grünu iz Zagreba, imena očeva i godine rođenja su potpun iste, ali zagrebački Egon Grün je prema tim podacima stradao ne početkom već na kraju rata 1945. i to ne u Jasenovcu već u logoru čije se ime ne navodi. U Yad Vashemu u jednom zapisu u obrascu na francuskom bez navođenja izvora spominje se Egon Grün/Grin rođen 1898., otac Giacomo (Jakov) iz Slavonske Požege, živio je u Zagrebu, stradao je u ratu, ali ne navode se okolnosti i mjesto smrti. Takve sitnice ne smetaju autore jasenovačkog popisa. Po takvim kriterijima svatko može postati žrtva s jasenovačkog popisa.

Kao što je opet pokazano, jasenovački popis je sastavljan izuzetno nemarno ili izuzetno zlobno i općenito je masovna prevara. Ako mislite da u vašoj blizini živi ili je živjela navodna žrtva Jasenovca, možete to samostalno provjeriti na stranicama mrežnog jasenovačkog popisa dostupnima na adresi http://jusp-jasenovac.hr/Default.aspx?sid=7618 ili možete podatke za provjeru poslati na adresu elektroničke pošte jasenovacki.popis@gmail.com i zamoliti za pomoć. Također, ako ste slučajno zainteresirani za istraživanje sudbine osoba s mrežnog jasenovačkog popisa koje su navodno rođene u Vašem mjestu, slobodno se obratite da vam se pošalje popis tih osoba koje ćete možda prepoznati kao nekoga tko je zapravo preživio logor. Možda netko iz Vaše blizine tko ne čita ove članke zna više informacija. Istina je gotovo uvijek dostupna, samo se treba potruditi potražiti je.

Izvor: narod.hr