U Drvaru je na svetkovinu sv. Josipa, 19. ožujka, svečano obilježen nebeski zaštitnik tamošnje župe. Sv. misu u privremenom bogoslužnom prostoru župe Drvar predvodio je svećenik Banjolučke biskupije rodom iz livanjske župe Vidoši don Ante Vidović, koji se nalazi u diplomatskoj službi Svete Stolice i trenutačno obnaša dužnost tajnika Apostolske nuncijature u glavnom gradu Sudana Khartumu.
Papinska nuncijatura u Sudanu ima nadležnost i nad susjednom afričkom državom Eritrejom. S vlč. Vidovićem koncelebrirao je domaći drvarski župnik don Davor Klečina, a liturgijsko slavlje pjevanjem su uzveličali mladi iz Vokalno-instrumentalnog sastava „Sv. Ana“ iz Livna.
Na misi se okupilo preko stotinu domaćih vjernika, uz vjernike koji su došli sa strane iz drugih
župa.
Na početku misnog slavlja župnik Klečina istaknuo je da je sv. Josip zaštitnik ne samo župe Drvar, nego brojnih drugih župa u Hrvatskoj i BiH, te ga slavimo kao zaštitinika muževa i očeva, ali i cjelokupnog hrvatskog naroda. Pozvao je na molitvu za domovinu i na zajedništvo s Crkvom u Africi u kojoj vlč. Vidović djeluje i koju danas u Drvaru predstavlja.
U svojoj propovijedi don Ante je govorio o sv. Josipu koji svima treba biti primjer skromnosti i
samozatajnosti, ali i bespogovornoga vršenja Božje volje. Naglasio je da je sv. Josip prihvatio Božju volju koju je vjerno živio prihvaćajući život u svakodnevici tamo gdje je Bog to želio.
Potom je govorio o teškom životu ljudi i Crkve u Africi koji svoju svakodnevicu žive u materijalnoj oskudici koja je ljudima u Europi nezamisliva.
„Kada me ljudi tamo pitaju odakle sam i kad im kažem da sam iz Bosne i Hercegovine pa im pokažem slike naše zemlje, oni ne mogu vjerovati da takvo što postoji i kažu mi da je naša zemlja raj“, istaknuo je don Ante i pozvao vjernike da budu zahvalni Bogu na svemu što svaki dan imaju: krevet, kuću, obrok, posao, jer mnogi ljudi u saharskom dijelu Afrike nemaju ni ono najminimalnije za život.
Govorio je također koliko Katolička Crkva puno čini svojim misijskim poslanjem u afričkim zemljama kako bi se barem donekle ublažile nevolje i siromaštvo domaćih ljudi gradeći bolnice, škole, sirotišta, pučke kuhinje i druge karitativno-socijalne ustanove.
Na kraju je sve vjernike potaknuo da budu zahvalni Bogu na prelijepoj domovini koju nam je Bog dao, da mole za nju i da svaki dan svojim doprinosom rade na unaprjeđenju života u njoj.
Župa Drvar za proslavu patrona pripravljala se duhovno kroz trodnevnicu.
