Danas slavimo svetoga Polikarpa, biskupa Smirne (današnji Izmir u Turskoj), mučenika i apostolskog oca.
Rodio se godine 69., a o njemu je oko godine 190. pisao sveti Irenej, lyonski biskup i prvi sustavni apologeta Crkve, a koji ga je upoznao u mladosti: “Bio je učenik apostola te prijatelj mnogima koji su (osobno) vidjeli Gospodina (Isusa). Sami apostoli postavili su ga za biskupa Azije u crkvi Smirne”. Obratio ga je oko 80., a za biskupa postavio oko godine 96., sveti Ivan apostol, njegov učitelj i Isusov učenik. Sačuvana je njegova „Poslanica Filipljanima“, u kojoj vjernike potiče na molitvu, na vjernost evanđelju i nauku njihovog učitelja svetoga Pavla.
Polikarp se štuje kao svetac u Katoličkoj, Pravoslavnoj i svim starim istočnim kršćanskim Crkvama na područjima gdje danas prevladava islam.
Polikarpova smrt – starac mirno odlazi na lomaču uz samo jedan zahtjev
Iako je sveti Polikarp umro na lomači sredinom drugog stoljeća, postoje autentični spisi sačuvani koji svjedoče o njegovom mučeništvu.
U „Polikarpovom mučeništvu“ piše da je bio uhićen od rimskih vojnika i da je tražio da mu ispune samo jednu želju prije smrti. Kada su ga pitali što je to, rekao je: “Dopustite da se još jednom pomolim svom Gospodinu“. Nakon dopuštenja, starac je kleknuo na koljena i u dubokoj životnoj dobi od 86 godina ostao dva sata na koljenima hvaleći i slaveći pri tome Gospodina, zahvaljujući mu za čitav svoj život, moleći za sve pa i one koji su ga došli odvesti u smrt, te prikazujući Gospodinu čitav svoj život, Crkvu i sve ljude. Kako svjedoče spisi, i sami vojnici su bili ganuti do suza takvom vjerom i ljubavlju jednog nemoćnog starca.
