Ostat će upamćen ne samo kao jedan od najvećih europskih košarkaša svih vremena i najboljih sportaša Hrvatske, već i kao dokazani hrvatski domoljub, koji je posljednjih godina, iako već teško bolestan, sve svoje snage posvetio borbi za neovisnu i slobodnu Hrvatsku. Smrt ga je zatekla na mjestu ministra-savjetnika pri Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Sjedinjenim Državama.
Bio je centar 20 godina ispred svog vremena, s visinom od 210 centimetara mogao je sve, mogao je driblati, dodati, šutirati, razigravati, blokirati, bio je košarkaški vizionar, bio je košarkaški genij.
Teško je pojmiti veličinu Krešimira Ćosića, jer uz tu veličinu nije išao odgovarajući marketing, jer je snimaka njegovih igara malo, jer je najbolje godine svoje igračke karijere proveo u inozemstvu (iako je osvajao nacionalne titule sa Zadrom i, kasnije, s Cibonom pri kraju karijere), jer kao vjernik nije bio po volji socijalizmu, jer je kao osobenjak i veliki individualac stalno bio u sukobima s “establishmentom” (jedan je period svoje karijere istovremeno bio trener ljubljanske Olimpije i igrač Zadra).
Krešimir Ćosić – treći neamerikanac i prvi Hrvat u Hall of Fame
Krešimir Ćosić rođen je 26. studenoga 1948. godine u Zagrebu, a svoju bogatu košarkašku karijeru započeo je 1964. godine u Zadru, gdje je s KK Zadrom pet puta osvajao nacionalno prvenstvo. Nakon osvajanja srebrne medalje na Olimpijskim igrama 1968. u Ciudad de Mexicu, Ćosić odlazi na studij na američko sveučilište Brigham Young u Provu. Tamo je s momčadi BYU dvaput osvojio naslov prvaka u Western Athletic Conference (WAC) sveučilišne košarkaške lige, srušio rekorde svog sveučilišta u broju koševa i skokova, te je izabran u nacionalnu “All Star” momčad.
Ćosić je prvi košarkaš izvan granica SAD-a koji je primio sveameričku košarkašku nagradu 1972. godine, utirući tako put Draženu Petroviću, Toniju Kukoču, Dinu Rađi i ostalim europskim košarkašima u domovini košarke.
Uvršten je, 1996. godine, u prestižnu Kuću slavnih košarkaša (Basketball Hall of Fame),i to kao tek treći neamerikanac i prvi Hrvat u povijesti, čime je američka javnost priznala veličinu i trag koji je ostavio na kontinentu koji je ujedno i kolijevka košarkaške igre.
Krešimir Ćosić – stvaratelj velike Cibone
Odbivši ponude profesionalnih NBA momčadi LA Lakersa i Carolina Cougarsa Ćosić se, nakon petogodišnjeg boravka u Sjedinjenim Državama, 1973. godine vraća u Zadar iz kojeg nakon tri sezone odlazi u ljubljansku Brest Olimpiju, a potom u talijanski Virtus iz Bologne, s kojim u dva navrata osvaja talijansko prvenstvo.
Nakon Bologne, Ćosić se 1980. godine vraća u Hrvatsku, u zagrebačku Cibonu, te počinje ostvarivati planove vizionara Mirka Novosela da Cibona postane najbolji klub Europe. Krešimir Ćosić je uz Novosela bio najzaslužniji za veliki uspjeh Cibone. To ima još više na težini, jer su nakon smrti Tita, velikosrbi nakon nogometa bacili oko na košarku koja je bila iznimno popularan sport u Jugoslaviji. Dok je u nogometu bio stvaran kult velikosrpske Crvene Zvezde, u košarci je tu ulogu dobio KK Partizan, klub najveće košarkaške tradicije u Srbiji, sa zvijezdama Kićanovićem i Dalipagićem. Ćosić je dolaskom u Cibonu postao na terenu i svačionici desna ruka, pa i više od toga Mirka Novosela, te u dramatičnom finalu pobjeđuje 1982. godine Partizan, osvaja s Cibonom Kup Jugolslavije i tada prestižni Kup Kupova protiv velikog Reala iz Madrida.
Ćosić je najznačajniji faktor stvaranja velike Cibone, a velika dvorana Doma sportova biva redovito ispunjena do vrha. U isto vrijeme i Dinamo u Zagrebu postaje nositelj nacionalnog naboja titulom te iste 1982., pa Beograd kreće u razbijanje Dinama i Cibone. Dok u Dinamu, koji je bio opasniji komunizmu, uspijevaju, Ćosić i Novosel su garancija neuspjeha tog projekta u Ciboni. Nakon odlaska Ćosića, Partizan sve pokušava, pa i ucjenama dok služi JNA, dovesti Dražena Petrovića, ali utjecaj Novosela i Ćosića značio je dolazak Dražena u – Cibonu.
Bio je to još jedan iskorak u stvaranju velike Cibone – jednog od udarnih javnih pokreta hrvatskog svenacionalnog zanosa 80-ih.
U Ciboni 1983. godine prestaje sa aktivnim igranjem košarke.
Ćosić je kao igrač osvojio 14 odličja sa svjetskih i europskih prvenstava te Olimpijskih igara, što uključuje dva zlatna odličja sa SP-a, tri s EP-a i olimpijsko zlato s Igara u Moskvi 1980. godine. Sedam godina zaredom je biran u prvu petorku Europe, dugo godina sloveći kao najbolji europski igrač na poziciji centra.
Ostat će upamćen ne samo kao jedan od najvećih europskih košarkaša svih vremena, već i kao dokazani hrvatski domoljub, koji je posljednjih godina, iako već teško bolestan, sve svoje snage posvetio borbi za neovisnu i slobodnu Hrvatsku. Smrt ga je zatekla na mjestu ministra-savjetnika pri Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Sjedinjenim Državama.
Umro je 1995. godine i pokopan je u Aleji slavnih povijesnih osoba na Arkadama Mirogoja, tik do Ive Tijardovića.
*1996.: uvršten je prestižnu Kuću slavnih košarkaša (Basketball Hall of Fame), i to kao tek treći ne-amerikanac.
*Hrvatski nacionalni košarkaški kup u spomen na Krešu Ćosića od 1998. godine nosi naziv Kup Krešimira Ćosića.
*2002. dobiva posmrtno za životno djelo dobio Državnu nagradu za šport “Franjo Bučar”.
*Deset godina nakon smrti u Zagrebu je imenovan trg po njemu, Trg Krešimira Ćosića, kod Doma športova.
*Dokumentarni film Krešo – Čovjek ispred vremena športskog novinara Slavka Cvitkovića emitiran je na desetu godišnjicu Krešine smrti.
*Godine 2006. na Sveučilištu Brigham Young umirovljen je dres s imenom Krešimira Ćosića i brojem 11.
*Nova košarkaška dvorana u Zadru koja se nalazi u športskom kompleksu na Višnjiku od 3. listopada 2008. godine nosi ime Dvorana Krešimira Ćosića.
*U Zadru jedna ulica nosi njegovo ime.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
