(VIDEO) Zdravo Djevo, Kraljice Hrvata – pjesma koja je za Hrvate više od života

Foto: Fah

Malo njih zna kako je za blagdan Velike Gospe i u vremenu oko njega,  najomiljenija i najizvođenija pjesma Zdravo Djevo, Kraljice Hrvata, koju je za života 1904. napisao otac Petar Perica.

Nedavni središnji motiv fantastične koreografije na Poljudu, na utakmici Hajduka i Steaue, bila je Blažena Djevica Marija ili Fidelissima Advocata Croatiae, što znači Najvjernija odvjetnica Hrvata.

Ova koreografija popraćena je pjesmom koja je našla najdublji korijen u hrvatskom korijenu, među narodom Hrvata:

Zdravo djevo, kraljice Hrvata!

Gospa je uvijek zauzimala posebno mjesto u srcima hrvatskog puka, te stoga Isusova majka nije slučajno u ova teška vremena za mjesto ukazanja odredila – najmanje od svih mjesta u jednoj od najmanjih katoličkih zemalja svijeta. Doista, ukazanja u Međugorju stavila su ime Hrvatske i Hrvata kao katoličkog naroda u sam svjetski vrh interesa ljudi, daleko ispred Dubrovnika ili bilo kojeg drugog hrvatskog mjesta.

A već gotovo 40 godina rijeke hodočasnika slijevaju se u ovo hercegovačko selo, maleni zaselak Bijakoviće. Da u tom hrvatskom kršu potraže mrvu vjere i stijenu utjehe kod one koja porodi Spasa na ovaj svijet.

Hrvati je zovu svojom Kraljicom.

I svaki je Hrvat, na određeni način po baštini otaca, Gospino dijete i posinak Kraljice.

Duboko ganut i slomljen svojim životnim lutanjima, veliki sin hrvatskog naroda Ivan Meštrović  je pri kraju života, kao Gospino dijete, mogao napisati:

Zahvalimo

Njoj – nepresušnom vrelu, čiji tok sve suše i
potresi ne prekinuše.

Njoj – stablu jakomu, koga sve bure ne iščupaše,

svi požari ne izgoriše, koje zla kob kroz vjekove
po njoj prosu.

Njoj – čije žile ne uginuše, čiji sokovi ne

presahnuše.

Njoj – njedru i utrobi, komu Gospod klicu našega
života povjeri.

Njoj – koja niti našega života sačuva od svih kosa,
noževa i oštrica.

Njoj – neka je za sve vjekove hvala i ljubav naša.

Njoj – iz čijeg krila sunce ugledasmo i Gospoda
osjetismo, neka je prvo mjesto do trona Njegova.

Njoj – koju Tvorac za pomagačicu odabra u skrbi
oko roda našega.

Njoj – koju Gospod tako čednu ispod svog trona
postavi, da i dalje bdije nad svetištem otaca
naših u slavu Gospoda, a za mir i spas roda
našega.

 Naša je zemlja sačuvala uspomene naše, a naša
Gospa lozu našu.

U 19. stoljeću veliki papa Leon XIII. dao je mandat Josipu Stadleru, prvom vrhbosanskom nadbiskupu da utemelji isusovačko sjemenište za napaćeni katolički narod Bosne. Izabrao je Travnik, srce Bosne, i dao ga na upravljanje isusovačkom redu koji su gimnaziju i sjemenište učinili svjetskim poznatim, a u ovoj su školi obrazovali brojni uglednici iz crkvenog i svjetovnog miljea.

U Travniku su isusovci pokrenuli pastoralnu inicijativu za mladež kada je oko 160.000 mladih Hrvata katolika pristupilo toj Bratovštini!

Jedan od onih koji se školovao u tom sjemeništu bio je Petar Perica koji je Travniku napisao pjesmu “Zdravo Djevo, kraljice Hrvata” – pjesmu koja se danas pjeva u svim crkvama gdje god ima Hrvata katolika u svijetu.

Bijaše pater Perica na glasu svetosti, što ga je počeo pratiti još kao mladića u travničkome sjemeništu, a umro je svetačkom, mučeničkom smrću na Daksi, otočiću nadomak dubrovačke luke Gruž, gdje su ga u noći s 25. na 26. listopada 1944. strijeljali partizani, bez suđenja i bez ikakvih dokaza krivnje. Zajedno s patrom Pericom tada je mučki pogubljeno najmanje 35 Dubrovčana, među kojima 7 svećenika. U knjizi isusovca Roka Prkačina: „O. Petar Perica, DI: Pjesnik i mučenik” možemo o dostojanstvenoj i mučeničkoj smrti Petra Perice pročitati:

“Mobilizirani partizanski vojnik, nakon ulaska partizana u Dubrovnik, nalazeći se u partizanskoj jedinici na Brgatu, čuo je kako su partizani, vrativši se baš s Dakse u bazu na Brgatu, među sobom pričali da su mitraljezom pokosili mnoge Dubrovčane. Jedan od njih je rekao kako ne može zaboraviti sliku ‘padra Perice’ oko kojega su se okupili osuđenici s rukama preko očiju, a on raskrilio ruke i pjevao crkvenu pjesmu Tebe Boga hvalimo i gledao ravno u mitraljesku cijev.”

Nakon ekshumacije tijela ubijenih nakon više od pola stoljeća, DNK analizom su identificirani posmrtni ostaci Petra Perice, pa je 26. lipnja 2010. dostojno pokopan uz svoju redovničku subraću na dubrovačkom gradskom groblju Boninovo. Osnovna škola oca Petra Perice u Makarskoj, rođenog u obližnjem selu Kotišina, nosi ime njemu u čast.

Dubrovački biskup Mate Uzinić je 31. listopada 2012. predložio da se za Petra Pericu, uz još neke svećenike, pokrene dijecezanski proces za utvrđivanje njihova mučeništva i proglašenja blaženima.

Mučenička smrt i vjera o. Petra Perice nepresušan je izvor nadahnuća za nove generacije hrabrost, a njegova zvijezda danas sja na hrvatskom nebu punim sjajem.

I u najvećim vremenima mraka, kada Hrvat nije smio slobodno reći da je Hrvat, i kada mu je svaka pjesma bila zabranjena, njegova Rajska djeva pjevala se s ponosom u Kristovim crkvama svugdje gdje su živjeli Hrvati.

Pjesmu su pjevala djeca, mladići i djevojke, muškarci i žene, starci i starice, s posebnim ganućem i suzom u oku, bila je to njihova emotivna veza s napaćenom hrvatskom grudom i njihovom Katoličkom crkvom. Mnogi nisu niti znali tko je napisao ovu omiljeniju pjesmu niti su znali za strašnu sudbinu patera Perice. Ali kroz pjesmu, ponos i vjeru koju je ona budila u srcima ljudi, sudbina Petra Perica utkala se u tkivo naroda.

Pjesma je ostala, od trenutka kada je napisana, pa evo sve do današnjih dana, već više od sto godina, dio živog srca, živog čovjeka i jednog živog naroda, kao da mu je utkala neslomljivu sigurnost da njegova Kraljica bdije nad svojim narodom, nad vjernim Hrvatima.

Velika Gospo, kraljice i majko Hrvata, moli za nas!

Izvor: narod.hr