Turski premijer Recep Tayyip Erdogan pobijedio je u prvom krugu turskih predsjedničkih izbora u nedjelju s 52 posto osvojenih glasova i u prvom obraćanju pristašama najavio dolazak novog doba.
U govoru s balkona sjedišta Stranke pravde i razvoja (AKP) u Ankari, Erdogan je bio pomirljiviji nego u nedavnoj prošlosti i pokušao je doprijeti do svih Turaka u polariziranom političkom spektru te zemlje, javlja dpa.
“Danas zatvaramo vrata starog i otvaramo vrata novog doba”, rekao je Erdogan pred mnoštvom svojih pobornika koji su mahali zastavama i uzvikivali njegovo ime.
Bili su to prvi izravni predsjednički izbori u povijesti turske republike. Šef države dosad se birao u parlamentu.
“Danas je mnogo bolje nego jučer, a sutra će biti još bolje nego što je danas”, rekao je premijer koji je na vlasti 11 godina. Njegova stranka islamističkih korijena zadnje desetljeće u potpunosti dominira turskom političkom scenom i nije izgubila nijedne izbore od osnutka 2001.
“Bit ću predsjednik svih 77 milijuna Turaka, a ne samo onih koji su za mene glasali. Bit ću predsjednik koji radi za ovu zastavu, ovu zemlju, ovaj narod”, naglasio je.
Erdogan stupa na dužnost 28. kolovoza i po ustavu kao predsjednik države mora istupiti iz stranke. AKP će uskoro početi sa sastancima na kojima će izabrati novog predsjednika stranke i premijera. No, nitko ne sumnja da će kontrola i dalje biti u Erdoganovim rukama.
Slavlje Erdoganovih pristaša na ulicama prenijelo se i na naslovnice turskih medija koji su pod vladinom kontrolom. “Erdoganov povijesni trijumf”, “Narodni predsjednik”, “Narodna revolucija”, naslovi su kojima se opisuje njegova pobjeda, prenosi Reuters.
Turska je pod Erdoganom postala regionalna gospodarska sila. On se kao premijer uzdignuo na valu vjerskog konzervativizma koji je transformirao sekularnu republiku kakvu je utemeljio Mustafa Kemal Ataturk na ruševinama Osmanskoga Carstva 1923.
No njegovi kritičari kažu da će Erdogan kao predsjednik, s korijenima u političkome islamu i bez tolerancije prema neistomišljenicima, tu članicu NATO-a i kandidatkinju za članstvo u Europskoj uniji, još više udaljiti od Ataturkovih sekularnih ideala.
Erdoganovi pristalice, konzervativni vjernici, njegovu pobjedu smatraju krunskim postignućem njegova nastojanja da se Turska preoblikuje i da oslabi utjecaj sekularne elite, a njegovi protivnici strahuju da je taj izborni rezultat uvod u stvaranje autoritarne države.
Erdogan namjerava promijeniti ustav i predsjedniku države, koji je dosad imao samo ceremonijalne ovlasti, dati i izvršnu vlast po američkom modelu. Time će sve ovlasti imati u svojim rukama.
Diplomat i akademik Ekmelddin Ihsanoglu (71), bivši čelnik Organizacije islamske konferencije, zajednički kandidat dvije glavne oporbene stranke u parlamentu, Republikanske narodne stranke (CHP) lijevog centra i ekstremno desne Stranke nacionalnog pokreta (MHP), osvojio je u prvom krugu 38,5 posto glasova. Treći kandidat Selahattin Demirtas (41), član krajnje lijeve Narodne demokratske stranke i prvi Kurd koji se kandidirao za predsjednika, osvojio je oko devet i pol posto, što je rezultat koji bi za kurdskog kandidata do prije koju godinu bio nezamisliv.
Ihsanoglu je Erdoganu čestitao na pobjedi, ali nije propustio spomenuti da je kampanja bila neravnopravna. Erdogan je imao nemjerljivo veću minutažu na televiziji, a svoju premijersku poziciju koristio je u kampanji pa je u srpnju sudjelovao na brojnim vladinim skupovima uzduž i poprijeko zemlje, polažući kamen temeljac za nove projekte i režući vrpce na onima završenima. I dok su mu se protukandidati trsili u prikupljanju donacija za kampanju, premijer se koristio državnim financijama.
Konzervativna Anadolija, srce Turske, velikom je većinom glasala za Erdogana, ali su liberalniji egejski i mediteranski obalni krajevi bili za Ihsanoglua, a kurdski jugoistok za Demitarsa.
Erdogan, koji je izbore osvojio s ipak nešto manjom razlikom nego što su mu ankete predviđale, ali dovoljnom da izbjegne drugi krug, u predstojećem će razdoblju morati osigurati kontinuitet gospodarske stabilnosti, usred zabrinutosti da su ključni ekonomski sektori ‘pregrijani’ i da će strana ulaganja početi padati, piše dpa.
Vanjska će mu politika biti i dalje opterećena tegobnim odnosima s Bruxellesom i zaustavljenim pristupnim pregovorima te hladnim odnosima s ključnim regionalnim igračima, Egiptom i Saudijskom Arabijom, kojima se nije svidjela Erdoganova podrška islamistima tijekom Arapskog proljeća.
Po ustavu, predsjednik turske države ima pravo na dva petogodišnja mandata. Analitičari kažu da Erdogan želi vladati još jednu dekadu, odnosno biti predsjednik 2023. kada će Turska obilježiti stogodišnjicu moderne republike koju je utemeljio Mustafa Kemal Ataturk. I do tada već nadmašiti ‘oca nacije’ po duljini vladanja.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
