Zbog političke i geostrateške situacije, jako je važno biti dobro informiran o tome što se ozbiljno događa u Srbiji i koje poteze vuku tamošnje vlasti.
U vijestima iz Srbije često dominiraju opskurne informacije iz svijeta šoubiznisa, glume, glazbene „estrade“, celebritya i ostalih tema koje (opravdano) frustriraju veći dio hrvatske javnosti, osobito kada se stavljaju u medijima pod sintagmom ‘vijesti iz regiona’. To često kod određenog broja ljudi stvara iritaciju, pa čak i ljutnju, upravo zbog zatrpavanja vijestima iz susjedne zemlje koja nam je priuštila brojne probleme u 20. stoljeću, a pri kraju istog i – krvavu agresiju.
Međutim za Hrvatsku su od izuzetnog značaja političke promjene koje se događaju u Srbiji, jer se radi o državi koja i danas vodi neprijateljsku politiku prema našoj zemlji, ali i Bosni i Hercegovini, kao i drugim državama u okruženju.
Srbija je bila i ostala trajni detonator napetih međudržavnih i među nacionalnih odnosa, koji su često pažljivo dirigirani i njegovani, premda na prvi pogled često djeluju kaotično pa čak i smiješno. Ali svakako nije smiješno kada iz usta najviših dužnosnika Srbije dolaze opetovane riječi o vojnoj akciji Oluja kao o najvećem genocidu u Europi, o blaćenju i vrijeđanju kardinala Stepinca i sprečavanju njegove kanonizacije, o tvrdnjama o ‘nacističkoj Hrvatskoj’, o Hrvatima kao o genocidnom narodu i Jasenovcu kao najgorem i najvećem logoru u 2. Svjetskom ratu u svijetu, o izložbama i filmovima koji se snimaju o genocidnosti Hrvata financirani od države Srbije i još puno, puno toga…
A da ne spominjemo brojne neprocesuirane ratne zločine koje su počinili državljani Srbije, uskraćivanje informacija o nestalim Hrvatima u ratu, podupiranje ekstremizma prema Hrvatima, o zatiranju prava Hrvata u Srbiji, o negiranju agresije Srbije na Hrvatsku, o koncentracijskim logorima u Srbiji gdje je prošlo 30.000 ljudi i nekoliko stotina djece i još puno, puno toga…
I zbog toga, i zbog političke i geostrateške situacije, jako je važno biti dobro informiran o tome što se ozbiljno događa u Srbiji i koje poteze vuku tamošnje vlasti.
U Srbiju ovaj tjedan dolazi čelnik Rusije Vladimir Putin, te će tom prilikom potpisati brojne bilateralne sporazume. Ovaj posjet samo potvrđuje politiku „niveliranja“ Aleksandra Vučića između Istoka i Zapada, koja ipak ne donosi onakve plodove kakve je Srbija očekivala, jer i EU i Putin pomalo gube strpljenje sa Srbijom. Takva politika Beograda izaziva već duže vrijeme otvoreno nezadovoljstvo Zapada, koji Srbiju pošto-poto želi uključiti pod svoje euroatlantsko okrilje, i iščupati je iz sfere utjecaja Rusije koja i ovim posjetom Putinom želi približiti Srbiju Rusiji. Srpska „tvrdoglavost“ i ustrajnost u politici „niveliranja“, čini se, iscrpila je strpljenje i Washingtona, koji posljednjih tjedana radikalizira svoje poteze prema Beogradu. Osobito se to vidi po potezima Kosova i Albanije po pitanju, kako međusobnih tako i granica s njihovim susjedima, kao i trgovinskih i carinskih ratova otvorenih od strane Kosova u odnosu na proizvode iz Srbije. Poznato je da Amerikanci najvećeg saveznika na ovim prostorima imaju u Albaniji, a da u dugoročnim planovima vide i Albaniju i Kosovo kao jedan politički entitet (ako ne i državu) od izuzetne političke važnosti u želji za geostrateškom dominacijom na ovim prostorima ‘trećih vrata Azije’, a preko koji su se u povijesti odigravale ključne strateške stvari od višestoljetnog nadiranja turskog imperijalizma, do I. i II. svjetskog rata, pa i najnovijih kretanja milijuna imigranata prema srcu Europe.
Naravno, u tom se kontekstu „igara velikih“ mogu se promatrati i događaji posljednjih tjedana u Banja Luci, tj. Republici Srpskoj, koji potresaju tamošnji politički vrh, neposredno vezan i u potpunosti ovisan o Srbiji. Slučaj Dragičević se, ne slučajno, prelio iz Banja Luke preko granica Republike Srpske i BiH, čak i na Hrvatsku koja je svakodnevno sustavno bombardirana vijestima o tom, ipak, unutrašnje političkom slučaju i Republike Srpske i BiH. Tako da su se prosvjednici podrške Banjalučanima pojavili čak i u Zagrebu i Hrvatskoj, premda bi po logici stvari i trenutnoj situaciji bilo puno više za očekivati vidjeti na ulicama Hrvatske – Žute prsluke.
Osim toga, prilično nepredviđeni, a izgleda ipak planirani, masovni božićni i novogodišnji protesti u Beogradu dodatno ‘omekšavaju’ poziciju Aleksandra Vučića.
U tim i takvim okolnostima Aleksandru Vučiću, izloženom i sve jačem pritisku unutar Srbije, kako od građanskih političkih opcija koje ga optužuju za diktatorske sklonosti i gušenje političkih i drugih sloboda, tako i od onih radikalnih i velikosrpskih – nezadovoljnih njegovom, kako oni tvrde „izdajničkom“ i „prozapadnom“ politikom, ne preostaje ništa drugo nego pokušaj novog zaokreta prema Moskvi. Koliko je to iskreno i politički moguće, ostaje vidjeti. Koliko će mu Rusija željeti i htjeti pomoći teško je reći, a sve i da hoće ruske su mogućnosti na ovim prostorima prilično limitirane, kako čistim geografskim razlogom i fizičkom udaljenosti od Srbije, tako, još i više, političkim, jer je Srbija „otok“ okružen formalnim članicama EU i NATO saveza i zemljama koje bi to uskoro trebale postati.
