Prema izračunima uglednog povjesničara Vladimira Žerjavića od 75.000 bosanskih Muslimana koji su izgubili život u Drugom svjetskom ratu, čak njih 28 tisuća poginuli su kao pripadnici Oružanih snaga NDH, 11 tisuća kao pripadnici partizana a 46 tisuća njih kao civilne osobe. U pogledu BIH Hrvata, bilo je ukupno 64.000 hrvatskih žrtava od čega su 22 tisuće izgubile život kao pripadnici vojske NDH, 17 tisuća u partizanskim formacijama a 25 tisuća kao civili.
Teme vezane za ustaški pokret i Nezavisnu Državu Hrvatsku često su predmet brojnih kontroverzi i mitova koji nemaju prevelike veze s istinom i predmet su dnevne politike. Dovoljno je pogledati tvrdnje aktualnih srpskih političara s obje strane Drine koji uporno ponavljaju mit od 700 tisuća žrtava logora u Jasenovcu što je tvrdnja koju je vrlo lako moguće demantirati. Iako je NDH u povijesnom smislu bila tek pojava epizodnog karaktera odvijala se u vremenima Drugog svjetskog rata koja su ostavila dubokog traga. Svakako je zanimljiv odnos ustaša a samim time i NDH prema bosansko-hercegovačkim muslimanima, piše Matija Šerić za geopolitika.news
Odnos ustaškog pokreta prema Muslimanima nastao je za vrijeme prve ustaške emigracije. Bosna i Hercegovina je uvijek imala važno mjesto u ustaškim koncepcijama o budućoj hrvatskoj državi. Hrvatska bez BIH (ili barem nekog njenog dijela) za ustaše, ali i ne samo za njih nego i za HSS i mnoge druge hrvatske političke opcije od druge polovice 19. stoljeća bila je nezamisliva. Ustaški dužnosnici su se uvijek zalagali za cjelovitu BIH unutar Hrvatske za razliku od HSS-a koji je promovirao koncept komadanja BIH sa Srbijom.
Takvi ustaški pogledi na BIH kao sastavni dio buduće hrvatske države počivali su na premisi da su bosansko-hercegovački muslimani integralni dio hrvatskoga naroda. Takva gledišta prihvaćali su i određeni bosanski muslimanski krugovi, naročito muslimanski intelektualci koji su studirali u Zagrebu. Jedan od glavnih lidera ustaškog pokreta i ugledni hrvatski književnik Mile Budak u svojoj knjizi „Hrvatski narod u borbi za samostalnu Hrvatsku“ iz 1934. tvrdi kako su „bosanski muslimani, rasno najčišći, najmanje natrunjeni Hrvati“. Stav od hrvatstvu muslimana nije ustaški izum nego je to gledište izvorno proklamirao otac hrvatske domovine dr. Ante Starčević koji je jednom prilikom napisao: „Muhamedovci Bosne i Hercegovine s turskom, muhamedanskom pasminom ne imaju ništa; oni su hrvatske pasmine, oni su najstarije i najčistije plemstvo, što ga Europa ima.“
Prema izračunima uglednog povjesničara Vladimira Žerjavića od 75.000 bosanskih Muslimana koji su izgubili život u Drugom svjetskom ratu, čak njih 28 tisuća poginuli su kao pripadnici Oružanih snaga NDH, 11 tisuća kao pripadnici partizana a 46 tisuća njih kao civilne osobe. U pogledu BIH Hrvata, bilo je ukupno 64.000 hrvatskih žrtava od čega su 22 tisuće izgubile život kao pripadnici vojske NDH, 17 tisuća u partizanskim formacijama a 25 tisuća kao civili. Iz toga ispada da je u BIH više Muslimana položilo živote u službi NDH nego bosansko-hercegovačkih Hrvata što je zanimljiv kuriozitet koji bi mogao biti istinit. Sigurno je istina da je u Bleiburškoj tragediji i križnom putu stradalo tisuće Muslimana kojima se iz nekih političkih razloga ne odaje potrebna počast jer kakvi god oni bili, većinom se radilo o nevinim ljudima koji su poubijani bez suda.
Cijelovite članke obrade povijesno-političke retrospektive i tematike BiH muslimana (danas većinom Bošnjaka) u NDH možete pročitati ovdje:
M. Šerić: Muslimani i NDH: Između suradnje i otpora (1)
M. Šerić: Muslimani i NDH: Između suradnje i otpora (2)
