Što je potrebno ženama i djevojčicama u ruralnim područjima kako bi pobijedile siromaštvo?
Odgovor tijela Ujedinjenih naroda za žene, koje je zaduženo za pitanja žena, te moćnih zemalja koje podupiru njegovu agendu, jest taj da im je potreban pobačaj, „sveobuhvatni odgoj o spolnosti“ te smanjivanje prava roditelja, piše newsweek.com
Središnja tema rasprave
Ova su pitanja bila središnja tema rasprave na godišnjoj Komisiji UN-a o statusu žena koja se održala prošli mjesec.
Komisija okuplja nacionalne predstavnike kako bi se raspravile i usuglasile politike unutar područja koje se odnosi na određeno pitanje. Završni dokument koji će Komisija izraditi završit će na stolu vladinih službenika diljem svijeta od kojih će se tražiti da primjenjuju njegove odredbe – osobito ako žele koristiti UN-ovu financijsku pomoć.
Tema o kojoj se raspravljalo na ovogodišnjem skupu bile su žene i djevojčice u ruralnim područjima. Iz perspektive Afrike, arapskog svijeta, Kariba, dijelova Latinske Amerike i mnogih drugih pojedinačnih zemalja – od kojih sve imaju značajan udio ruralnog stanovništva – odgovor na rješavanje položaja žena i djevojčica u ruralnim područjima poprilično je jasan: pridavanje veće pozornosti iskorjenjivanju siromaštva te ispunjavanje osnovnih ljudskih potreba, uključujući hranu, obrazovanje, zaposlenje te političko sudjelovanje.
No to mišljenje ne dijele i razvijene zemlje. Te su zemlje odlučile zanemariti regionalne perspektive zemalja u razvoju te su umjesto toga agresivno nametnule kontroverzne ideologije koje otvoreno krše nacionalne zakone i norme.
Drugim riječima, uobičajena praksa UN-a.
‘Zapad zna najbolje’
Pregovori u UN-u obično završe sa stavom „Zapad zna najbolje“, pri čemu razvijene zemlje vrše ogroman pritisak dok nastoje poučiti zemlje u razvoju o tome kako će najbolje postupiti. Napetost postaje još vidljivija kada se u središtu rasprave nađe tema koja je od osobite važnosti za zemlje u razvoju, kao što je to bio slučaj ove godine.
Unatoč liberalnim sklonostima i tobožnjem zauzimanju Zapada za uključivost i raznolikost, očito je da je stalan pritisak kolonijalizma i dalje prisutan. Osim SAD-a koji je bio očita iznimka, zauzevši se tijekom pregovora za zemlje u razvoju, Europska unija, Kanada, Australija i mnoge druge nacije nastojale su nametnuti zemljama u razvoju ideološku agendu.
Evo jednog primjera
Zadnja je noć pregovora, 1 sat ujutro. Tijekom posljednja četiri tjedna, predstavnici zemalja u razvoju neprestano su tražili da se iz dokumenta ukloni kontroverzni jezik, točnije, „sveobuhvatni odgoj o spolnosti“. Oni tvrde da je djeci u njihovim zemljama potreban spolni odgoj, a ne odgoj o „spolnosti“ te da je čitavi odgoj pod vodstvom i upravljanjem roditelja, u skladu s Konvencijom o pravima djeteta i drugim konvencijama.
Zapadne zemlje uzvraćaju izrazito radikalnim prijedlozima, tražeći ukidanje roditeljskog vodstva i usmjeravajući se isključivo na „pravo“ djeteta na odgoj o spolnosti bez roditeljskog nadzora.
Prošla su već 2 sata ujutro i pregovori su došli do mrtve točke. Europska unija postaje ratobornija zauzimajući stav „uzmi ili ostavi“. Jednostavno ne mogu odobriti dokument koji sadržava napomenu o roditeljskom nadzoru – no većina država članica je uporna.
Njihov otpor nailazi na još veći pritisak. Napetost raste a atmosfera u prostoriji postaje neprijateljska, dok predstavnici UN-a i njihovi zapadni saveznici pokušavaju prisiliti izaslanike da odustanu od stajališta koje drži njihova vlada.
Naposljetku, u 3 sata ujutro zemlje prihvate prijedlog koji ostavlja dovoljno prostora roditeljskom nadzoru.
Ruglo od koncepta načela sporazuma
UN je osnovan na načelu sporazuma, no ovakve sjednice prave ruglo od tog koncepta. One odražavaju sve veću tiraniju UN-ovih procesa te tešku borbu koju zemlje u razvoju moraju voditi kako bi obranile stajališta vlastite nacije.
Tragično je to što su te zemlje primorane ulagati mnogo vremena, novca i truda kako bi se oduprle kulturnom imperijalizmu, dok bi UN mogao surađivati s njima u svrhu rješavanja hitnih problema, poput siromaštva i opasnosti koje prijete ljudskome životu.
Primjer Indije
U Indiji je, primjerice, selektivni abortus na temelju spola vrlo važan problem koji pogađa milijune žena i djevojčica, pretežno u ruralnim područjima. Prema kampanji Vanishing Girls (hrv. Djevojčice nestaju), svaki mjesec 50,000 djevojčica bude ubijeno prije rođenja, često puta samo zbog toga što nisu dječaci.
Majke se suočavaju s velikim pritiskom da vrše pobačaje. Dječji brakovi su široko rasprostranjeni. Trgovina žena je česta pojava. Nasilje u obitelji uzima maha. Ovo su stvarni problemi koji zaslužuju pozornost međunarodne zajednice – mnogo više nego bezosjećajne ideologije Zapada.
Srećom, završni dokument Komisije označio je konačnu pobjedu zemalja u razvoju, s obzirom na to da su uz sve izraze vezane uz kontroverzna pitanja nadodane stroge napomene. Zapadne zemlje u konačnici nisu mogle bitno pogurati svoje „progresivne“ ideje.
No ovakve bitke će se zasigurno ponovno odvijati i u budućnosti, dokle god razvijene Zapadne zemlje budu podcjenjivale druge zemlje koje su u razvoju. Nadajmo se da se UN može vratiti svom istinskom i izvornom zalaganju za postizanje konsenzusa umjesto kulturne prisile.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
