Na današnji dan 20.siječnja 1617. umro je Faust Vrančić, hrvatski izumitelj, jezikoslovac, diplomat, svećenik i biskup Katoličke Crkve.
Rođen je u hrvatskom Šibeniku 1551., a umro u Veneciji. Kao dječak je otišao kod svog strica Antuna Vrančića, biskupa, u Ugarsku i tamo primio prvo obrazovanje u Požunu, a kasnije u Padovi.
1575. godine postaje član hrvatske bratovštine Sveti Jeronim u Rimu, a četiri godine kasnije počinje se temeljitije baviti prirodnim i tehničkim znanostima. U Rimu kao središtu znanstvenih i drugih djelovanja tog vremena, susreće svakodnevno niz uglednih znanstvenika, između ostaloga Keplera i Tycha Brachea, koji bitno utječu na njegov rad.
Djela Fausta Vrančića
Leksikografija
Veliki Faust Vrančić se je bavio leksikografijom, filozofijom i teologijom. Na tim područjima je napisao mnoga ugledna djela, a složenošću i veličinom ističe se petojezični rječnik „Rječnik pet najplemenitijih jezika Europe“, epohalno djelo tog vremena. Ti jezici su hrvatski, latinski, njemački, mađarski i talijanski. U prilogu je Faust dao i „Popis dalmatinskih(hrvatskih) riječi koje su Mađari prihvatili“, tj. riječi koje su iz hrvatskog jezika prešle u mađarski. Sam Faust Vrančić je govorio sedam jezika.
Tehnički izumi i inovacije
Slavno djelo „Machine Novae“ je zbir ideja i konstrukata Fausta Vrančića (56 uređaja uz 49 slika i konstrukata), od kojih su mnoge zaživjele i nakon njegove smrti. U ovom djelu koje se može prevesti kao „Novi strojevi“ sadržane su konstrukcije padobrana, mlina kojeg pokreću morske mijene, žičare, turbine na vjetar, visećeg mosta i mnoge druge. Takvi viseći mostovi sagrađeni su 200 godina nakon što ih je Vrančić opisao.
Faust Vrančić je negdje u Veneciji izveo skok svojim padobranom kako bi ga isprobao. Ta činjenica je eksplicitno navedena u knjizi koju je napisao engleski biskup John Willkins (1614.-1672.), tajnik Kraljevskog društva u Londonu, samo 30 godina nakon skoka (djelo „Mathematical Magic of the Wonders that may be Performed by Mechanical Geometry, part I“)
Hrvatski domoljub, svećenik i biskup Katoličke Crkve
Na svom materinjem jeziku hrvatskoj čakavskoj ikavici – a koji je Vrančić smatrao i nazivao “najljepšim” i nazivao ga “dalmatinskim” – napisao je Život nikoliko izabranih divic (Rim, 1606.), gdje se daju hagiografski životopisi opatica šibenskoga samostana Svetog Salvatora, te prvenstveno svetica osobito štovanih u hrvatskim krajevima uz more.
Bio je biskup, svećenik i vjerni sin Katoličke Crkve, čiju je vjeru ispovijedao do posljednjeg daha. Kao veliki znanstvenik čvrsto je vjerovao u postojanje Boga, kao i kršćanska učenja i istine.
Umro je u Veneciji 1617. godine, a prema oporučnoj želji njegovo je tijelo sahranjeno u domovini Hrvatskoj u crkvi Sv. Marije u mjestu Prvić Luka na otoku Prviću kraj Šibenika.
