Sve što je Bog stvorio dobro je, kaže u Knjizi Postanka, prve stranice Biblije. To je znao i osjećao, a što je još važnije, tako je i živio sam sv. Franjo pa i mnogi drugi sveci. Sveci su s ljubavlju i pažnjom postupali prema prirodi i životinjama.
Najpoznatija priča koja svetog Franju Asiškog povezuje sa životinjama jest ona o vuku. Stanovnici grada Gubbia dugo su živjeli u strahu od vuka koji je napadao njihovu stoku i njih same. U želji da stanovnike oslobodi straha i gradu donese mir, Franjo se sprijateljuje s opasnim vukom s kojim postiže dogovor da više ne napada ljude, a oni će ga zauzvrat hraniti. Tako je i bilo dok vuk nakon dvije godine nije uginuo.
Osim dijaloga mira s vukom, sv. Franjo poznat je po prijateljstvu s pticama poput lastavica, sokola, grlica, fazana, ševama, ribama i ostalim životinjama.
Franjevac blaženi Toma Čelanski prvi je vjerni svjedok dijela i riječi Svetog Franje iz Asiza. Iz njegovog svjedočanstva preuzimamo kakvo je bilo vladanje i druženje Svetog Franje sa svim Božjim stvorovima.
Ovdje navodimo spomenutu prispodobu s vukom:
Žitelji su Gubbia i okolice živjeli u velikom strahu. Krvožedan vuk je dan za danom vršio pokolj. Munjevitom brzinom oderao bi janje ili kozlića pa se izgubio u guštiku šuma. Kad su mještani podigli hajku, vuk se sakrije, i vješti su lovci su ga se bojali.
U Gubbio je stigao iz Asiza sluga Božji Brat Franjo. Rekli su mu kako im vuk uništava stada i boje se za svoje živote. Sveti Franjo im obeća:
„Smirite se i nemojte se bojati! Poći ću u potragu za vukom. Povest ću ga ovamo na trg. Uzdam se u Boga. On će mi pomoći.“
Tako brat Franjo izađe iz gradića zvana Gubbio u potragu za vukom. Raspitivao se kod seljaka. Napokon ga izdaleka opazi. A i vuk primijeti njega pa otvorene gubice pojuri prema njemu…
„Brate vuče, dođi, dođi k meni… Hajde budi dobar. Tako! Sjedni ovdje, moram s tobom porazgovoriti!
Brate vuče, ljudi se tuže na tebe. Klao si… Ali znam da ti nisi zao. Glad te prisilila. Želim , dakle, da s tobom sklopim ugovor…
Ti više nećeš počinjati zlo, a Gubbio će te, svaki dan snabdijevati hranom. Obećajem ti u ime svih stanovnika.“
Vuk zatvori oči i spusti njušku.
„Pođi sa mnom. Ne boj se! Idemo u Gubbio potvrditi ovaj ugovor u Ime Božje.“
S visokih prozora Gubbia opazili su neobični prizor, i vijest je prošla gradom.
„Da, Franjo je s vukom koji se prometnuo u krotko janje. Vidio sam ih svojim očima!“
Svi se strče na glavni trg da izbliza vide vuka. Brat Franjo im se obrati:
Braćo moja, vuk mi je zadao vjeru da neće više nikome činiti zla ako se vi pobrinete za potrebnu mu hranu. Prihvaćate li?“
Čuo se odgovor:
„Da, da prihvaćamo. Mi ćemo ga hraniti!“
Tada Sveti Franjo reče:
„A ti, brate vuče, obećaješ li da ćeš održati ovaj mirovni ugovor? Pokaži kakogod umiješ da svi mogu razumjeti kako želiš održati obećanje.“
Tada vuk podigne šapu te je stavi u Franjinu ruku, dajući tako znak da mu se može vjerovati. Otada je vuk živio unutar gubijskih zidina. Divlja zvijer se sa svima sprijateljila. Čak su je i djeca milovala kao psića. U bratu vuku žitelji se Gubbija sjećaju svetog Franje.
Tekst se nastavlja ispod oglasa
