Evanđelje 4. nedjelje Došašća: Čitanje svetoga Evanđelja po Mateju
Njegova majka Marija, zaručena s Josipom, prije nego se sastadoše, nađe se trudna po Duhu Svetom. A Josip, muž njezin, pravedan, ne htjede je izvrgnuti sramoti, nego naumi da je potajice napusti. Dok je on to snovao, gle, anđeo mu se Gospodnji ukaza u snu i reče: »Josipe, sine Davidov, ne boj se uzeti k sebi Mariju, ženu svoju. Što je u njoj začeto, doista je od Duha Svetoga. Rodit će sina, a ti ćeš mu nadjenuti ime Isus jer će on spasiti narod svoj od grijeha njegovih.« Sve se to dogodilo da se ispuni što Gospodin reče po proroku: »Evo, Djevica će začeti i roditi sina i nadjenut će mu se ime Emanuel – što znači: S nama Bog!« Kad se Josip probudi oda sna, učini kako mu naredi anđeo Gospodnji: uze k sebi svoju ženu.
Riječ Gospodnja.
Došašće, u kojem smo se pripremali za Mesijin dolazak je pri kraju. Ono bi nas trebalo pripremiti za taj dan. Od glasnih adventskih trgova i adventskih koncerata, smisao došašća jedva izlazi na vidjelo. Trebamo više tišine i molitve u samoći, jer Isusovo rođenje, Božji dolazak u naš svijet, dogodilo se gotovo neprimjetno, bez buke i bez vatrometa. Tom Božiću prethodila je čvrsta i nepokolebljiva Marijina vjera i pouzdanje u Božji plan spasenja po njezinom pristanku na suradnju. Njezin je čitav život prožet onim početnim neka mi bude po riječi tvojoj te ništa ne čini bez pouzdanja u Božju pomoć. Tako je s radošću i strepnjom rodila svog Jedinorođenca. Istom je vjerom slijedila svog Sina u njegovu propovijedanju i ostala je s njim sve do Golgote i uskrsnuća.
Danas, kad se nalazimo u vremenu krize duha, željni smo i potrebni osobâ poput Marije koja nosi Boga u svojem srcu i ništa joj više ne treba. Bog je prisutan u njezinom tijelu i u njezinoj duši. Nama je danas problem što božanski duh nije prisutan niti u duši, a pogotovu nije u tijelu. Moderni čovjek vjeruje u Boga koji mu mora nešto dati. Vjera se pretvorila u traženje koristi. Ljudi prestaju ići u crkvu ako im njihova vjera nije donijela materijalno bogatstvo, djecu, zdravlje, posao… Krizu vjere potiče materijalizam, želja čovjeka za imati i biti. Prava, istinska, biblijska (Marijina) vjera temelji se na ljubavi, a ne na strahu ili na potrebi. Vjerujemo li u Boga koji je sada i ovdje prisutan? Vjerujemo li da se on stvarno brine za nas, da stvarno vodi naš život? Je li Bog stvarno naša snaga, utočište i utjeha – u svakidašnjici, na ulici, na radnom mjestu? Vjernik u biblijskom smislu vjeruje Bogu iznutra, osobno, i stavlja Boga na prvo mjesto i po cijenu velike žrtve u životu. Evanđeoska je poruka jasna – samo dobrota i ljubav otvaraju čovjeka i čovječanstvo da u njih uđe Duh Sveti.
Isus je dar Božji ljudima. Bog nas osobno susreće u djetetu Isusu. Mi trebamo toga Isusa donijeti drugima, jer tako će doći i do iskrenih susreta i korisnih druženja. To je dragocjenije nego mnogi skupi božićni darovi. Bogu je moguće da nas učini sretnima i da nas preporodi u sjaju svoje dobrote, samo trebamo poput Marije reći – NEKA MI BUDE PO TVOJOJ RIJEČI. Bogatstvo je u nama – Bog je u nama. U prijateljskom susretu prepoznaje se Boga.
Zato Božić upućuje ljude jedne prema drugima.
