Claver bi svakog mjeseca izlazio u kartagensku luku dočekati brod s tisućama afričkih robova, koje bi njihovi „vlasnici” preprodavali. Petar je toj sirotinji bio tješitelj, pomoćnik, prijatelj i branitelj.
Tijekom 36 godina krstio je 300.000 robova – crnih Afrikanaca – od kojih se rijetko tko uspio oduprijeti njegovoj ljubavi.
Obično bi ga pratili tumači koji su, uz španjolski, znali brojne afričke jezike. Claver bi još prije iskrcavanja pohađao robove na lađi, a onda i na kopnu: brinuo se za bolesnike koje je često i sam liječio, tješio ih i poučavao u glavnim vjerskim istinama te krstio kad bi za to već bili pripravljeni. Brinuo se za hranu gladnima i odjeću golima. Ostalo vrijeme posvećivao bi svećeničkom radu po bolnicama i drugdje za španjolske koloniste i tako postajao svima sve.
Sveti Petar Claver rođen je 25. lipnja 1580. u Verdu, u kršćanskoj radničkoj obitelji. Odgojen kršćanski, rano se odlučio poći u duhovni stalež. Na blagdan Bezgrješnog začeća 1594. primio je kleričku tonzuru. 1596. započinje nauk na isusovačkom sveučilištu u Barceloni. Odlučio si ući u Družbu Isusovu pa je 7. kolovoza 1602. stupio u isusovački novicijat u Tarragoni. Dvije godine kasnije s velikom je pobožnošću i duhovnom utjehom položio prve redovničke zavjete.
Na dan svojih posljednjih redovničkih zavjeta dodao je i posebni zavjet kako će uvijek biti rob crnih robova, što je potpisao vlastitom krvlju.
Claver je jedan od najvećih misionara isusovaca, razborit i odlučan organizator, svetac neograničene i neustrašive ljubavi, „dinamičan mistik” u akciji. Prve je godine pomagao subratu ocu Alfonzu de Sandoval, čiju je metodu rada zadržao i kasnije kad se osamostalio. Claver bi svakog mjeseca izlazio u kartagensku luku dočekati brod s tisuću afričkih robova, koje bi njihovi „vlasnici” preprodavali. Petar je toj sirotinji bio tješitelj, pomoćnik, prijatelj i branitelj.
Obično bi ga pratili tumači koji su, uz španjolski, znali brojne afričke jezike. Claver bi još prije iskrcavanja pohađao robove na lađi, a onda i na kopnu: brinuo se za bolesnike koje je često i sam liječio, tješio ih i poučavao u glavnim vjerskim istinama te krstio kad bi za to već bili pripravljeni. Brinuo se za hranu gladnima i odjeću golima. Ostalo vrijeme posvećivao bi svećeničkom radu po bolnicama i drugdje za španjolske koloniste i tako postajao svima sve. Bez pretjerivanja tijekom 36 godina krstio je 300.000 Crnaca: nitko se nije mogao oprijeti njegovoj ljubavi.
Posljednje četiri godine života, kad je malaksao i bio napola uzet, sjedio bi cijeli dan nepokretno u naslonjaču u koru crkve savjetujući i ispovijedajući. Kad je bio veći broj pokornika, davao je prednost crnim robinjama pred bijelim gospođama!
