Katedrala u Hvaru stradala je u 16. st. kada je Hvar napalo tursko brodovlje
U gradu Hvaru nalazi se prvostolna crkva Hvarsko-bračko-viške biskupije ili, skraćeno, Hvarske biskupije. Posvećena je sv. Stjepanu I., papi iz 3. stoljeća (papa od 254. do 257.) zaštitniku Hvarske biskupije i Grada Hvara, Starog Grada te otoka Hvara i Visa.
Hvarsko-bračko-viška biskupija obuhvaća tri srednjodalmatinska otoka: Brač, Hvar i Vis te niz manjih (Šćedro, Pakleni otoci, Biševo, Svetac, Palagruža…). Nalazi se u sastavu splitske metropolije. Utemeljenje Hvarske biskupije seže u sredinu 12. stoljeća, kada su se ovi otoci nalazili pod vlašću Venecije, koja je htjela prekinuti veze svojih teritorija od onih pod vlašću hrvatsko-ugarskih kraljeva. Na poticaj Venecije Hvarani i Bračani su istjerali arhiprezbitera koji je u ime splitskog nadbiskupa upravljao ovim otocima te je 1154. Hvarska biskupija podvrgnuta novonastaloj Zadarskoj nadbiskupiji. Splitski se nadbiskup žalio na ovu odredbu te je, uskoro, zaključcima splitskog crkvenog sabora 1185. g., hvarski biskup ipak podvrgnut Splitskoj metropoliji. Jurisdikcija Hvarskog biskupa tada je obuhvaćala Brač, Hvar, Vis, Korčulu, Lastovo, Mljet i cijelu makarsku krajinu. Početkom 14. st. Korčula postaje zasebna biskupija, Mljet potpada pod Dubrovačku biskupiju, a oko 1370. ponovno se uspostavlja i Makarska biskupija, čime je teritorij Hvarske biskupije sveden na današnje granice.
Hvarska katedrala prvobitno je bila crkva benediktinskog samostana sv. Marije od Lesne. Katedralom postaje najvjerojatnije u 13. stoljeću, kada, smatra se, hvarski biskup seli svoje sjedište iz Staroga Grada u grad Hvar.
Svoj današnji izgled katedrala dobiva kroz 17. i 18. stoljeće te predstavlja sintezu stilova gotike, renesanse, manirizma i baroka s romaničkim prizvucima.
Najprije se, u 14. stoljeću, starija, vjerojatno predromanička crkva, pregrađuje u gotičkom stilu, a o njoj o njoj danas svjedoči tek jedan gotički svod unutar katedrale. Pisani izvori kao graditelje katedrale spominju korčulanske majstore. Prema istraživanjima u prvoj polovici 15. stoljeća jednobrodnoj gotičkoj crkvi dodana je gotičko-renesansna lađa s bočnim kapelama odijeljenim stupovima, a u 17. stoljeću ona je zamijenjena trobrodnim tijelom crkve.
Napad Turskog brodovlja
U 16. stoljeću, još tijekom gradnje, crkva je stradala u turskoj navali na Hvar 1571. Naime, bilo je to u jeku Ciparskoga rata između Venecije i Osmanskog Carstva (1570.-1573.), koji se velikim dijelom vodio i na području Dalmacije. Tursko je brodovlje 1571. izvršilo napad i provelo pljačku otoka Hvara.
Jedna od bitnih osoba koje su vodile brigu o novcu i potrepštinama za izgradnju katedrale bio je i znameniti hrvatski književnik, Hvaranin Hanibal Lucić.
U posljednjim desetljećima 17. stoljeća došlo je do barokne obnove crkve.
Gotičko raspelo koje je prokrvarilo
U kapeli sv. Križa u južnoj lađi hvarske katedrale čuva se u posebnom okviru malo gotičko raspelo koje se prema predaji 6. veljače 1510. godine, u osvit pučkog ustanka Matija Ivanića, orosilo krvlju i tako pozvalo stanovnike komune na pokoru i pomirenje. Ustanak hvarskih pučana protiv mletačke vlasti izbio je 1510. godine te je prerastao u četverogodišnji građanski rat (1510.-1514.). Mletačke su vlasti odnijele pobjedu te surovo kaznile ustanike.
Zvonik katedrale – rad korčulanskih majstora
Gradnja zvonika vjerojatno započinje u 16. stoljeću. Na njemu rade korčulanski majstori Marko i Nikola Karlić, a konačno je dovršen 1549. godine. Svaki kat zvonika ima veći broj otvora – započinje s monoforama na dnu, a završava kvadriforama na vrhu. U njegovu je podnožju renesansni portal kroz koji se izravno ulazi u sjeverni brod crkve. Uzor za izgradnju najvjerojatnije je bio zvonik franjevačke crkve na Hvaru – također djelo korčulanskih majstora – a mogu se povući paralele i s primjerima zvonika sa same Korčule.
Pročelje katedrale
Pročelje katedrale zidano je paralelno sa zvonikom. Ono ima oblik okomito postavljenog pravokutnika. Bogato je raščlanjeno i završava trolisnim zabatom. U samom središtu pročelja smješten je ulazni portal oblikovan poput romaničkog baldahina s upisanom lunetom koja nosi kip sv. Stjepana pape, kome je katedrala i posvećena. Na pročelju je vidno prisutan duh manirizma i venecijanske tradicije.
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija
Tekst se nastavlja ispod oglasa
